Filatelija Bokić Filatelija Bokić Filatelija Bokić

UVOD U POŠTANSKU POVIJEST

Dobrodošli u rubriku "Crtice iz poštanske povijesti". Kao što i sam naslov nagovještava, ovaj serijal malih "pričica" imat će zajedničku temu - poštansku povijest. No prije nego uopće uronimo u ovo široko, iznimno zanimljivo, ali i zahtjevno područje filatelije, potrebno je objasniti čitaocu i potencijalnom sakupljaču poštanske povijesti što je zapravo "poštanska povijest", kako se sakuplja i koji su joj osnovni elementi.

Što je to "poštanska povijest"?

Svatko tko krene sa filatelijom ima na umu "lijepe šarene papiriće" - marke. Uspije li ući dublje u filateliju, ti "šareni" papirići dobivaju nove dimenzije - povijesne, kulturne, estetske, umjetničke. No i dalje, naš mladi filatelist pod filatelijom smatra "bavljenje poštanskim markama na ovaj ili onaj način". Filatelija je mnogo više od toga. Slijedeći korak bit će konzultiranje literature ili stručnjaka - rezultat će biti proširena definicija filatelije po kojoj se u njoj sakuplja, obrađuje i istražuje sav materijal vezan uz organizirani prijenos pošte od strane poštanske organizacije: marke, žigovi, dopisnice, cjeline i drugi poštanski materijal. Ona spona koja ovdje nedostaje čini osnovni motiv poštanske povijesti: autentično poštanski upotrijebljeni materijal koji se sastoji od gore spomenutih dijelova: poštanskih maraka, žigova, cjelina itd. Naglasak jest na autentično poštanski upotrijebljeni materijal, a evo i zašto:

Filatelija je u svojim počecima, u drugoj polovici 19. stoljeća, njegovala žigosane marke, ističući činjenicu da je objekt sabiranja bio poštanski upotrijebljen, te je stoga bila vezana za upotrebu materijala u poštanske svrhe. To je bio prvi takozvani "klasični" period filatelije, a ovisno o ukusu, možemo ga nazvati i "čistim" periodom. Desetljeća koja su uslijedila promijenila su taj pogled na filateliju: komercijalizacija i špekulacija markama podigla je nerabljenu (nežigosanu) marku na pijedestal i dodala joj novih elemenata - koverte prvog dana (FDC), prigodne žigove i maksimum karte. Poštanska povijest vraća fokus na ono što je bila prvotna ideja - pomoću autentičnog materijala proučavati povijest i razvoj poštanske službe koja je stoljećima prije pojave elektronskih komunikacija donosila napredak u uvijek važnom i ranjivom području ljudske djelatnosti - komuniciranju.

Poštanska povijest (engl. postal history, tal. storia postale) disciplina je koja proučava putovale  materijale odnosno one koji su u relaciji sa službenom, lokalnom ili privatnom poštanskom službom. Objekti poštanske povijesti ilustriraju poštanske smjerove, tarife, žigove, korištenje poštanskih maraka te ostale akspekte poštanske službe. Što su sve objekti sakupljanja poštanske povijesti? Sama definicija je toliko široka da vam daje mnogo mogućnosti. Objekti koje poštanska povijest njeguje jesu:

  • predfilatelistička pisma
  • dokumenti o razvoju poštanske službe
  • poštanske tarife
  • poštanski smjerovi
  • poštanski žigovi
  • vojne pošte
  • pomorske pošte
  • željezničke pošte
  • cenzure pošiljaka
  • portirane pošiljke
  • službena pošta

Počeci poštanske povijesti

Kako je poštanska povijest disciplina koja proučava objekte sakupljanja, ona je stara toliko koliko postoje takvi objekti. Prvi poštanski žig pojavio se znatno prije od pojave prve poštanske marke. Njegov značaj nije bio manji od svog mnogo poznatijeg sljedbenika. U turbulentom periodu prepunom političkih i ekonomskih trzavica, britanski generalni postmajstor bio je Henry Bishop, od 1660. do 1663. (za bolju ilustraciju o vremenu u kome je uveden prvi žig, 1666. dogodio se veliki požar koji je London gotovo potpuno uništio). Bishop je bio kritiziran zbog nepouzdanosti poštanske službe. Kako bi uveo veću kontrolu i spriječio česta nepotrebna kašnjenja u dopremi pisama, Bishop je u Mercurius Publicus 1661. objavio slijedeći tekst (na izvornom arhaičnom engleskom): "A stamp is invented that is putt upon every letter shewing the day of the month that every letter comes to this office so that no letter Carrier may dare to detayne a letter from post to post which before was usual". Odnosno u prijevodu: "Uvodi se oznaka koja označava dan i mjesec, a koju će se stavljati na svako pismo koje je primjeno u ovom uredu, tako da se ni jedan pismonoša ne usudi zadržati pismo, što je do sada bila česta pojava". Ovaj mali žig, kao što je navedeno u Bishopovoj objavi, nosio je informaciju o danu kad je pismo primljeno u poštanskom uredu.

Henry Bishop (1611.-1691.)

Žig je dobio ime koje nosi i danas, po svom izumitelju, "Bishop mark" ili jednostavno "Bishop". Najraniji sačuvani primjerak je onaj koji se čuva u Londonskom Public Record Offices koji datira od 19. travnja 1661. godine. Najprije je "Bishop mark" uveden u glavnoj pošti London, a kasnije i u druge glavne poštanske urede tadašnjega kraljevstva - npr. u Dublinu 1670. (najraniji primjerak iz 13. kolovoza 1670. na pismu iz Dublina u Donaghadee).

"Bishop mark" - prvi poštanski žig

Nedugo nakon uvođenja poštanskog žiga u Austrijskom carstvu (prvi žig uveden je u Beču 1751.) Rijeka je dobila poštanski žig 1755. te se time ta godina može smatrati početkom postojanja objekata poštanske povijesti.

Kako se sakupljaju objekti poštanske povijesti?

Svaki potencijalni filatelist zna da je filatelija "sakupljanje poštanskih maraka", ali ne zna kako dalje "gledati" na taj svoj objekt sakupljanja - marku. Tu dolaze iskusniji filatelisti ili pomoć literature prema kojoj se marka sastoji od papira, tiska na licu marke - sadržaja u užem smislu - zatim od gume na poleđini i eventualno perforacije koju nazivamo "zupčanjem". Zatim filatelisti klasificiraju marke prema raznim kriterijima poput vrsta maraka (franko, doplatne, porto), vrsta papira ili tiskanja, vrsta zupčanja i slično.

Kako je to u poštanskoj povijesti? Što se tamo sakuplja i po kojim kriterijima?

Poštanski putovali objekat sastoji se od više elemenata - pri čemu svi oni ne trebaju nužno biti na objekta, a da bi on bio autentičan i potpun. Pismo ili druga poštanski putovala cjelina znatno se razlikuje ako pripada periodu predfilatelije (prije uporabe odnosno uvođenja poštanskih maraka) u odnosu na pismo iz filatelističkog perioda.

Na slici je prikazan tipičan primjerak predfilatelističkog pisma sa važnijim elementima:

Za razliku od današnje forme, predfilatelističko pismo se sastojalo od jednog ili više listova na kojima je napisam sadržaj, koji su se zatim presavinuli tako da je poruka ostala sakrivena, a na vanjskome dijelu napisana je adresa primatelja. Tako formirano pismo zapečatilo bi se, a koverte poput današnjih u to vrijeme nije bilo.

Elementi pisma su slijedeći:

  1. Poštanski žig odlazne pošte. Ovisno o periodu i poštanskoj administraciji, ovi žigovi su nosili ili datum kad je pošiljka primljena, ili ime poštanskog ureda gdje je primjena ili oboje kao što je slučaj u ovom primjeru (Zadar, 23. svibnja).
  2. (opcionalno) Dodatni žig poput ovog kojim se označava da je poštarina naplaćena od pošiljatelja. U vrijeme prije uvođenja poštanske marke poštarinu je plaćao ili pošiljalac, ili primalac, ili obojica.
  3. (opcionalno) Još jedan žig ovaj puta označava da je pismo prelazilo austrijsku granicu "Stati Ereditari Austriaci".
  4. Obično kredom ili tintom označavao se iznos poštarine koji se određivao prema težini pošiljke, udaljenosti primaoca i posebnom rukovanju.
  5. Dijagonalne crte obično u istoj kredi ili tinti kao (4) označavale su da je poštarina plaćena unaprijed od strane pošiljaoca.

Slijedeća slika prikazuje objekat poštanske povijesti iz filatelističkog perioda:

Pismo iz novijeg perioda sastoji se od koverte u kojoj se nalazi sadržaj, adresa je mnogo određenija nego ona u predfilatelističkom periodu. Elementi su slijedeći:

  1. Frankatura: promatra se marka/marke kojom je pismo frankirano. Kad marku promatramo sa stanovišta poštanske povijesti, koristimo drugačije kriterije nego kao kad je gledamo kroz svjetlo "klasične filatelije": prvo moramo ustanoviti je li marka u vrijeme žigosanja bila u tredovnoj uporabi. Da li frankatura odgovara poštanskoj tarifi? Rijetkost marke u poštanskoj povijesti često se razlikuje od rijetkosti maraka u klasičnoj filateliji: neke marke koje su sasvim uobičajene i frekventne u klasičnoj filateliji zbog određenih uvjeta (npr. kratko korištenje, previsoka nominala neadekvatka tadašnjim frankaturama, brza rasprodaja filatelistima itd.) mogu predstavljati veliku rijetkost ukoliko su autentično upotrijebljene na putovalom pismu.
  2. Žig - da li je žig modificiran, je li žig redovne pošte, pomoćne ili putujuće pošte?
  3. Dodatne poštanske oznake poput "R", "Expres" ili drugih naljepnica. Pripadaju li periodu uporabe poštanskog objekta?
  4. Dodatni elementi poput oznaka cenzura. U primjeru sa slike vidimo dva cenzurna žiga i naljepnicu kojom je pismo bilo naknadno zatvoreno.

Dodatni elementi koji se često vide na poleđini pisama su:

  1. Tranzitni žigovi. Često se vide u slučajevima kad je pismo prenošeno putujućom poštom (engl TPO - "travel post office"), ponekad kad je pismo slano u inozemstvo te je zbog nekog razloga (npr. cenzura, kontrola, itd.) označavan žig centralne sabirne pošte itd.
  2. Žig dolazne pošte - ukoliko se nalazi na objektu, je od velikog značaja jer govori kad je objekat primljen.

Klasični filatelist bi na ovom pismu primjetio četiri marke od 4 lire izdanja za Istru (zagrebački tisak) - za njeg ovaj objekt ne bi bio interesantan jer se radi o rasparima i to niže vrijednosti serije. Za sakupljača poštanske povijesti ovo bi bio vrlo interesantan objekat - višestruka frankatura (koja odgovara tada važećoj tarifi) na preporučenom pismu iz Malog Lošinja u Ameriku - dosta rijetko odredište za taj period. Pismo je cenzurirano u Rijeci u tranzitu, a žig Malog Lošinja potječe iz perioda talijanske okupacije pri čemu je (krajem 1945.) iz žiga odstranjen talijanski naziv provnicije "POLA" jer je Pula, glavni grad provincije, u vrijeme korištenja ovog žiga, bila pod savezničkom vojnom upravom. Dvojezična "R" naljepnica je iz vremena jugoslavenske uprave. Talijanski optirani žig, jugoslavenska "R" naljepnica, cenzura i marke čine ovaj objekt također zanimljivim.

Nekoliko primjera kako "čitati" objekte poštanske povijesti

Primjer 1. Jedno "sasvim obično pismo"

Pismo sa slike ostavit će mnoge filateliste ravnodušnim, dakako ukoliko ne sakupljaju poštansku povijest već samo poštanske marke. Oni će ustvrditi kako se na pismu nalaze marke NDH od 10 Kn iz niza "Krajobrazi", 3.50 Kn iz niza "Bošković" i dvije marke ratnog doprinosa od 2 Kn - sve u svemu, raspari nižih nominala, tako da filatelist "klasičar" koji gleda da svoju zbirku maraka NDH drži kompletnom ne bi imao što uzeti osim ako mu baš neka od tih maraka nedostaje u zbirci. Poštanski povjesničar pogledat će pismo kako je putovalo, pod kojim uvjetima, provjeriti frankaturu i oznake. Poslano iz Slavonskog Broda 29. veljače 1944. u Zagreb gdje je stiglo 3. ožujka 1944. godine. O tome svjedoče žigovi odlazne pošte i dolaza (na poleđini) - oba žiga su modificirani žigovi kraljevine (optirani) koji su se koristili u vrijeme putovanja ovog pisma.

Pismo je poslano žurno o čemu svjedoči ručno napisan tekst "Žurno" - dosta interesantno, jer se obično za tu svrhu koristila naljepnica sa istovjetnim ili natpisom "Expres". Čini se da je slavonskobrodskoj pošti uslijed problema uzrokovanih ratom uzmanjkalo naljepnica pa je poštar mjesto toga napisao rukom način rukovanja pismom. Frankaturu bismo zatim provjerili s obzirom na period uporabe maraka i poštansku tarifu: sve marke bile su u uporabi na dan slanja pisma. Prema tarifi iz 1943. poštarina za pismo iznosi 3.50 Kn, a dodatak za žurno rukovanje 10 Kuna, što znači da je frankatura pisma bila u skladu sa tarifom. Valja dodati i to da je od 1. siječnja 1944. na snazi i obavezna dodatna tarifa za ratni doprinos prema kojoj se za pismo treba platiti 2 Kune u markama za ratni doprinos, što objašnjava postojanje dodatne dvije marke u tom ukupnom iznosu. Za filatelistu klasičara - banalno i nezanimljivo, za poštanskog povjesničara - interesantno. Naravno da biste ovako "secirali" pismo pred Vama trebate sakupiti informacije o tarifama, važećim markama, itd.

Primjer 2. U kojoj državi?

Sa kapitulacijom Italije u rujnu 1943., teritorij Hrvatske okupiran od strane talijanske države vraćen je pod okrilje NDH. To očito nije vrijedilo za cijeli teritorij, o čemu svjedoči ovaj objekat poštanske povijesti:

Slika prikazuje dopisnicu poslanu iz Sušaka 21. rujna 1944. na kojoj se jasno vidi talijanski žig "SUSSA ORDINARIE/FIUME" i marka Repubblica Sociale Italiana od 10 centi - teritorij sjevernog Jadrana bio je pod upravom RSI kao i njenom poštanskom upravom. Zanimljivo je da je NDH proizvela žigove za niz poštanskih ureda - Sušak, otočki poštanski uredi, no žigovi su se pojavili u uporabi tek nakon rata, 1945. godine.

Primjer 3. Okupacijska izdanja

Još jedan primjer uporabe maraka okupacijskog izdanja u Dalmaciji 1922. prikazan je na slijedećoj slici:

Pismo je poslano iz Prekog u Zadar, gdje je proslijeđeno u Rim. Zanimljiva je frankatura i ostali poštanski elementi ovogo objekta korištenog u turbulentno vrijeme promjene vlasti: "R" naljepnica je iz doba Austro-Ugarske sa dvojezičnim natpisom "Preko - Oltre", žig je optirani austrijski žig kome je odstranjen hrvatski naziv mjesta "Preko", a pismo je franirano provizornim markama sa pretiskom "1 corona", kako bi se adaptirali na naslijeđeni austrijski monetarni sustav u kome su se kao platežna jedinica koristile Krune. Pismo je poslano i ekspresno, o čemu svjedoči natpis "Espresso". Tarifa? Konzultirate li literaturu, saznat ćete da se radi o petom tarifnom periodu, u kojem je poštarina za pismo iznosila 1.60 Krune, dodatak za preporuku 2 Krune, a za žurno rukovanje 2.40 Krune - točno 6 Kruna, kolika je i frankatura.

Primjer 4. Nedovoljno plaćeno

Ukoliko poštarina nije plaćena u dovojnom iznosu, prema poštanskim pravilima od primaoca se naplaćuje nedostajuća poštarina u dvostrukom iznosu.

Na slici je prikazano pismo poslano lokalno u Zagrebu 21. kolovoza 1945. bez frankature. Prema poštanskoj tarifi od 15. svibnja 1945., tarifa za pismo u mjesnom prometu iznosi 1.50 dinara, stoga je primaocu naplaćena dvostruki iznos od 3 dinara, a na pismo je nalijepljen par od dvije porto marke. Nešto veći izazov za poštanskog povjesničara predstavljalo bi ovaj objekt sa slijedeće slike:

Opet se radi o nedovoljno frankiranoj pošiljci. No ovdje, ukoliko sakupljač poštanske povijesti želi provjeriti frankaturu (trebao bi, tu i jest draž), trebao bi znati poštansku tarifu Italije 1960., tečaj lire i dinara i poštanske ugovore između dviju zemalja: priličan izazov da se sve ovo provjeri!

Što se ne sakuplja u poštanskoj povijesti

Već je naglašeno da su predmeti sakupljanja poštanske povijesti isključivo autentični poštanski korišteni objekti. Stoga u poštansku povijest ne ulazi slijedeće:

- neputovala pisma

- koverte prvog dana (FDC) osim ako nema dokaza da su putovale i da je frankatura u skladu sa poštanskom tarifom

FDC Šahovske Olimpijade u Dubrovniku jest vrijedan element jedne filatelističke zbirke, no za poštansku povijest nema značaj jer se ne radi o autentično putovalom objektu

- filatelistički pretrankirana pisma: iako putovala, ovakva pisma su od male važnosti za poštansku povijest. Ako sakupljač želi autentičnost onda se ne može oslanjati na objekte koje je kreirao filatelist protivno poštanskim propisima ili tarifi

Pismo koje je slano iz Broda u Brod i sadrži samo žigove datuma istog dana, sa "porto provizorijem" ovako lijepo frankiranim parovima "verigara" (i protiv važeće tarife) nije autentično putovali dokument već filatelistički producirano pismo.

- krivotvorine poštanskih pisama i sličnih objekata

Filatelistička pisma su pod posebnom lupom: dakako da ne treba odbaciti svako pismo ako znamo da ga je poslao filatelist, ali ta pisma moraju slijediti poštanske propise i tarifu.

Sumnju odmah pobuđuju pisma sa punim serijama: filatelist klasičar u svojoj zbirci želi imati cijelu seriju maraka, no sa gledišta poštanske povijesti vrlo rijetko se događa da se cijela serija može upotrijebiti u svrhu autentično poslanog dokumenta - rijetko se zbirna nominala cijele serije upravo pokalapa sa nekom tarifnom stavkom! Pisma koja su putovala unutar jedne pošte i imaju porto marke pobuđuju sumnju da ih je proizveo filatelist (često u dogovoru sa poštanskim službenikom). Pogledajte "Varaždinski porto" provizorij SHS pa će Vam biti jasno o čemu je riječ.

Novčana strana sakupljanja poštanske povijesti

Objekti sakupljanja filatelije osim "gušta" sakupljača svakako imaju i nekakvu tržišnu vrijednost. Ovaj članak kao i Hrvatski filatelistički portal, drži da novčana strana odnosno vrijednost objekata nije primarni i zdravi motiv sakupljanja stoga ne potiče čitaoce da postanu filatelisti zbog zarade ili spekulacije. To vrijedi posebno kod poštanske povijesti. Još jedna karakteristika krasi sakupljača poštanske povijesti, a to je velika strpljivost: autentična putovala pisma nisu se proizvodila u stotinama ili tisućama za filatelističko tržište, stoga ih filatelistički trgovci u pravilu pokrivaju s mnogo manjim obujmom za razliku od produkcije maraka. To najbolje ilustriraju riječi velikog sakupljača poštanske povijesti Dalmacije za vrijeme Austrijske uprave Martina Brumby-ja:

Vrijednost filatelističkog objekta jest onaj iznos kojeg je netko spreman platiti. Nekoliko dana u Beču i eventualno posjet kakvoj aukciji omogućio bi Vam da nabavite više serija 1910. rođendana, nekoliko WIPA blokova i 10 shilling Dolfuss-a kao i jedan ili dva kompleta Renner blokova. To bi koštalo vrlo mnogo, ali bi bilo mnogo jednostavnije za nabaviti nego primjerice samo jedno lijepo pismo iz Ribarića ili Zagvozda. Između te dvije strane ja znam koju bih radije posjedovao.

Dario Filjar

web hosting powered by www.zubak.com