Philatel Philatel

FILATELIJA I POŠTANSKA POVIJEST ISTRE

Bogata povijest Hrvatske odrazila se na isto tako bogatu filatelističku povijest koja sakupljačima nudi mnogo zaokruženih cjelina za sakupljanje. U tako golemom povijesnom nasljeđu proteklih se godina na ljestvici popularnosti do samog vrha popelo malo zaokruženo područje no izrazito zahtjevno za sakupljača specijalistu bez obzira da li samo sakupljate marke i/ili poštansku povijest, dakle sva obilježja koja je poštanska djelatnost ostavila na raznim objaktima sakupljanja: poštanske žigove, cenzure, cjeline, upotreba maraka i tarife. Skromna i "zdrava" produkcija maraka koja se sastojala od isključivo redovnih izdanja i zadovoljavajuća dostupnost i ne prevelika cijena osnovnog filatelističkog materijala te njegova "zaokruženost", a istovremeno vrlo zahtjevna specijalizacija istarskih izdanja te raznolikost poštanske povijesti samo su neki od razloga koji ovo područje čini privlačnim filatelistima.

U ovom članku dat ćemo osvrt na sve aspekte poštanske povijesti:

- organizacija pošte
- izdanja maraka
- pošte i poštanski žigovi
- vojne cenzure
- poštanske tarife
- objekti poštanske povijesti

Organizacija pošte

Da bismo potpuno shvatili i ispravno protumačili poštansku povijest Istre, treba dati generalni osvrt na poštansku djelatnost Istre u periodu 1945. do 1947. godine. Kraj rata i dolazak nove vlasti zatekao je talijansku administrativnu organizaciju koja je područje Istre i slovenskog primorja podijelilo na provincije, redom Trst, Pula, Rijeka i Gorica. U sjedištu svake provincije nalazila se Direkcija pošta. Takva podjela ostavljena je za vrijeme partizanske okupacije Istre sve do početka lipnja. Kako je tada došlo do razgraničenja između saveznika i Jugoslavije, Direkcija pošta Rijeka, koja je do tada imala pod sobom 29 poštanskih ureda,  preuzela je ulogu poštanske uprave za cijelu zonu B i samim time proširila svoju jurisdikciju na one pošte bivših provincija Trst i Pula koje su potpale u zonu B pod jugoslavenskom upravom. Ovaj podatak bit će značajan u raspravi o pitanju na kojem području su korištene provizorne marke riječkog izdanja.

Dana 25. kolovoza 1945. "stara" organizacija Direkcije pošta nekadašnje provincije Rijeka (Fiume) zamijenjena je novom Direkcijom Pošta zone B. Za sakupljanje poštanske povijesti Istre značajni su podaci o poštanskim uredima i njihovom radu. Na žalost nedostupni su materijali koji bi nam sa sigurnošću dali podatke o otvaranju pošta, no nekoliko sačuvanih dokumenata svjedoči da je kraj rata mnogo manjih pošta dočekalo zatvoreno, što zbog nedostatka poštanskog kadra ili materijalnih šteta učinjenih tokom rata. U jednom takvom izvješću s kraja svibnja 1945., navodi se 6 zatvorenih poštanskih ureda (od 16 koliko ih je provjereno tom prilikom) u području riječke provincije.

Ovo najbolje ilustriraju objekti poštanske povijesti, primjer jednog takvog prikazan je na slici 1. Radi se o povratnici koja je zajedno sa pošiljkom poslana iz Trsta u Brtoniglu (tal. Verteneglio) još za vrijeme rata 11. travnja 1945. i to iz poštanskog ureda Trst 6 Via Giorgio Vasari. Gdje i zašto ova pošiljka zapela u tom ratnom vrtlogu ne može se sa sigurnošću reći, no dolazni žig "VERTENEGLIO/POLA" pokazuje da je ona uručena primaocu tek 29. lipnja, dakle za "putovanje" od 30-tak kilometara trebalo joj je 78 dana! Pošiljka je možda bila zagubljena, ali jedna od realnih mogućnosti je da pošta Brtonigla nije radila neko vrijeme. Druga interesantna činjenica vezana uz ovu povratnicu jest da je putovala kroz tri administrativna i poštanska perioda: započela je put za vrijeme fašističke Italije, stajala je negdje u vrijeme jugoslavenske okupacije cjelog područja Istre i slovenskog primorja, a konačno je primljena nakon što je provedena podijela Istre i slovenskog primorja na dvije zone, zona A pod savezničkom, a zona B pod jugoslavenskom upravom.

Slika 1.

Izdanja maraka Istre i Slovenskog Primorja 1945.-1947.

Već je prije rečeno kako je produkcija maraka bila usmjerena isključivo na redovna izdanja, što ovo područje čini iznimno "filatelistički čistim". Naklade osnovnih izdanja omogućuju zainteresiranim sakupljačima relativno lako kompletiranje i ne zahtjeva pretjeranu financijsku angažiranost. No, kad sa generalnog sabiračkog gledišta krenemo u vode specijalizacije, tad ćemo naići na mnoštvo tipova pretisaka te tipičnih i slučajnih grešaka koje postoje u vrlo malim količinama. Mnogi poznavaoci ovog područja tvrde kako su upravo marke Istre, poglavito "PORTO" pretisci, možda najzahtjevnije područje sakupljanja u okviru hrvatske filatelije.

 

 

Slika 2. Pregled izdanja redovnih maraka zone B

Pored redovnih izdanja za zonu B izdano je i 6 izdanja porto maraka sa ukupno 24 vrijednosti i mnoštvom tipova pretisaka koji su bili uzrokovani nedostatkom istovjetnog materijala za pretiskivanje u riječkim tiskarama. Neke od ovih maraka prikazane su na slijedećoj slici:

   

      

Slika 3. PORTO marke zone B

Mnoštvo različitih tipova pretisaka i grešaka čine ove marke interesantnim i zahtjevnim područjem sakupljanja, pri čemu neki od rijetkih tipova ne prelaze nakladu od 1.000 ili 2.000 primjeraka! Poznati tip II tzv. "tanke brojke" koji postoji na markama III porto izdanja prikazan je na slici 4.

Slika 4. Dva tipa porto marke od 10 lire u paru

Osim redovnih i porto maraka treba spomenuti i dvije pripremljene prigodne marke sa slikom katedrale Sv. Justina u Trstu koje su trebale izaći povodom očekivanog priključenja Trsta jugoslavenskoj zoni. Kako do toga nije došlo, ostale su marke djelomično primpremljene, nezupčane. Većina naklade je uništena, a preostalo je 5.000 nizova koje smatramo esejima. Slika 5. prikazuje ove dvije marke.

Slika 5. Pripremljene marke koje nikad nisu puštene u promet

Osim maraka, poštansku produkciju čini i jedna cjelina, dopisnica od 3 lire izdana 1946. koja je poznata u nekoliko naklada odnosno nijansi boja, vidi sliku 6.

Slika 6. Cjelina zone B

Kako je poštanska djelatnost bila vrlo čista i skromna, tako je i filatelistička produkcija za vrijeme zone B bila prilično rijetka. Za svo vrijeme postojanja zone B poznat je jedan prigodni žig, točnije se radi o novom tipu jednojezičnog žiga koji je izdan uz prvi dan puštanja u promet prvih četiriju redovnih maraka za zonu B. Taj prvi dan upriličen je uz otvaranje jedne prirodne ljepote i fenomena koji se nalazio u zoni B - Postojnske jame. Žig je tom prigodom otiskivan u crvenoj boji, što je tada bila praksa kod korištenja redovnog žiga kao prigodnog.

Slika 7. Jedini poznati prigodni žig Istre i slovenskog primorja - prigodni žig povodom otvaranja Postojnske jame ujedno je i žig prvog dana za 4 marke prvog redovnog izdanja (ljubljanski tisak)

Pošte i žigovi

Na području Istre i slovenskog primorja djelovalo je preko 120 redovnih i jedna putujuća pošta. Žigovi zone B predstavljaju ništa manje intersantno područje sakupljanja. Upravo žigovi i njihove promjene odražavaju znatne demografske, administrativne i političke promjene koje su u Istri uslijedile nakon rata. Žigovi poštanskih ureda naslijeđeni od prethodne poštanske administracije bili su redom dvokružni žigovi promjera 28, 30 ili 33 mm sa talijanskim imenom pošte, po pravilu svaki žig je u donjem dijelu nosio naziv provincije ("POLA", "FIUME", "TRIESTE", "GORIZIA") kojoj je pošta pripadala.

Ovi žigovi nastavili su se koristiti po preuzimanju Istre od strane Jugoslavenske vojske i bili u upotrebi još neko vrijeme. Slijedeći korak u promjeni žigova sa talijanskih na dvojezične pa zatim jednojezične bilo je privremeno isklesanje pojedinih dijelova žiga, i to u prvom redu kod pošta čija središta su pripala zoni A pod savezničkom upravom, dakle Pula i Trst. Osim ovog isklesavanja koje je bilo regulirano od strane Direkcije pošta, u pojedinim slučajevima nalazi se isklesavanja talijanskih naziva mjesta itd. U kolovozu 1945. počelo je uvođenje novih žigova od kojih su neki bili dvojezični, a drugi jednojezični, svi jednokružni promjera 30 mm. Slika 8. pokazuje tipove žigova:

I - talijanski žigovi
II - talijanski žigovi sa isklesanim dijelovima (naziv bivše provincije)
III - novi dvojezični žigovi
IV - novi jednojezični žigovi

I - talijanski žigovi

II - talijanski žigovi sa isklesanim dijelovima (naziv bivše provincije)

III - novi dvojezični žigovi

IV - novi jednojezični žigovi

Slika 8. Tipovi žigova u zoni B

Iako nema točnih podataka o tome kad je koja od pošta modificirala žig, generalno su stari talijanski žigovi isklesani u drugoj polovici 1945. godine. Krajem 1945. te početkom 1946. uvode se novi žigovi, dvojezični ili jednojezični (tipovi III i IV).

Vojne cenzure

Na području zone B kroz cijelo vrijeme postojanja zone djelovale su vojne cenzure pri čemu treba razlikovati dva perioda:

I - tzv. partizanske cenzure, koje su djelovale do ljeta 1945. godine. Cenzurni žigovi su netipizirani.

II - vojna cenzura nakon ljeta 1945. djelovala je centralizirano u nekoliko sabirmih pošta zone B. Žigovi su tipizirani, postoji pravokutni žig u slovenskom dijelu zone te okrugli žig "VOJNA CENZURA" (vidi sliku 9., 10. i 11.) uz koji je uvijek išao i okrugli žig sa brojem cenzora.

Slika 9. Žig vojne cenzure zone B

Na slici 11. vidimo pismo putovalo iz Rijeke u Italiju frankirano markama drugog izdanja za Istru, te novim dvojezičnim "R" naljepnicama, sa riječkom cenzurom. Žig pošte Rijeka 1 je novi dvojezični, ali u datumskom dijelu još uvijek vidimo naslijeđeni dio starog žiga te dvama pravokutnicima prekrivenu oznaku "fašističke godine" (od ranih 30-tih godina na talijanskim žigovima se uz arapskim brojkama označenog datuma nalazi i rimskim brojkama označena godina "fašističke ere" dakle od stupanja fašista na vlast 1922.). Očit je bio nedostatak materijala za nove žigove zbog čega su se preuzimali dijelovi starih. Sličan nedostatak materijala za tisak vidimo kod porto maraka, koji je uzrokovao pojavu mnogobrojnih tipova pretiska.

Slika 10.

Poštanska povijest

Poštanska povijest (engl. postal history, tal. storia postale) je disciplina filatelije koja sakuplja i proučava sakupljačke objekte (marke, žigove, cjeline) kroz njihovu poštansku upotrebu kao osnovnu funkciju. Na taj način poštanska povijest nas vraća korijenima filatelije, ali joj i daje novu dimenziju. Za proučavanje poštanske povijesti nekog perioda i područja potrebno je poznavanje prethodno opisanih "elemenata" - poštanske organizacije, poštanskih ureda i žigova, tarifa te maraka i kad su bile u upotrebi. Iako marke kao i žigovi zone B predstavljaju područje interesantno područje za sakupljače, tek će poštanska povijest pokazati svu šarolikost.

U prvim mjesecima cjelovite jugoslavenske uprave nad Istrom kao i nakon podjele na dvije zone, poštanske pošiljke su većinom bile bez maraka te je poštarina bila naplaćivana u gotovini. U prvom redu razlog je što je jugoslavenska uprava stavila van upotrebe marke fašističke Italije, a drugih nije bilo. To je pravilo u prvih 2 mjeseca preuzela i uprava zone A. Objekti iz tog vremena nose razne oznake o naplati poštarine - bilo pisane rukom bilo upotrebom ovalnog poštanskog žiga "R. P. PAGATO" (Regie Poste Pagato - Kraljeva Pošta Plaćeno) i njegovim inačicama kod kojih su slova "R" odnosno "R. P." bila isklesana. Primjer takvih pisama prikazan je na slici 11.

Slika 11. Naplata poštarine u gotovu (L 2. p. ispisano rukom) i žig "R. P. PAGATO" na preporučenom pismu iz Trsta za vrijeme jugoslavenske okupacije, 5. lipnja 1945.

Za provizorna izdanja Trst i pulsko izdanje za Istru dugo se godina tvrdilo da nisu bili u upotrebi. Ova je tvrdnja netočna, a potaknuta je činjenicom da se ove marke vide na filatelistički inspiriranim pismima. Posebno mnogo takvih filatelističkih pisama ima kod izdanja Istra kod kojeg su poznate nekoliko filatelističkih korespodencija. Slika 12. pokazuje jedno takvo pismo iz korespodencije Enzo. Ova pisma imaju nesumnjivu filatelističku vrijednost, no zanemarivu poštansko povijesnu vrijednost budući da ne dokazuju da su marke doista bile korištene u prometu. Pismo napravljeno iz ovakve filatelističke pobude ne pripada poštanskoj povijesti jer nije izvorno i autentično putovalo poštanskom službom.

Slika 12. Filatelističko pismo s markama ISTRA

Mali broj poštanski upotrijebljenog materijala dokazuje da su marke doista bile u upotrebi, ali vrlo kratko vrijeme pa se stoga očuvalo vrlo malo pisama i drugih putovalih objekata. Na slici 13. vidimo rijedak primjerak poštanski putovalog objekta sa dvije marke "Frattelli Bandiera" 0.25c sa pretiskom "ISTRA", na razglednici poslanoj 18. lipnja 1945. dakle još za vrijeme civilne jugoslavenske uprave u Puli, koja je ukinuta negdje 25. lipnja.

Slika 13.

Slična je situacija bila sa izdanjem "TRST TRIESTE". Nema sumnje da je izdanje potaknuto i političkim i propagandnim motivima, no i stvarnom potrebom za markama za frankiranje. Slika 14. prikazuje marke izdanja Trst na dopisnici.


Slika 14.

Za razliku od pulskog i tršćanskog izdanja koja su u upotrebi bila kratko vrijeme, prvo samo na području grada Pule, a drugo na području bivše provincije Trst, riječka provizorna izdanja upotrijebljavana su na području cijele zone B, bez obzira na prethodnu podjelu na provincije. Ove marke također se rijetko vide na putovalim objektima, vidi sliku 15. - razglednica poslana iz Rijeke 25. kolovoza (na dan otvaranja nove Direkcije pošta) sa  talijanskim tipom žiga "FIUME - ORDINARIE/PARTENZE" te dva ljubičasta žiga riječke vojne cenzure.


Slika 15.

Riječko je izdanje nema sumnje bilo nedovoljno da zadovolji potrebe za frankiranjem cijele zone B koja je obuhvaćala oko 500.000 stanovnika te su se u kolovozu pojavile nove marke redovnog izdanja za zonu B. Ove marke viđamo na pismima sve do početka 1946. kad su utrošene u prometu, a to razdoblje uporabe ovgo niza karakteriziraju promjene na žigovima opisane u prethodnom poglavlju. Međutim, prvo izdanje što zbog nedovoljnih količina što zbog loše distribucije do udaljenih pošta, vrlo brzo nije udovoljavalo potrebama poštanskog prometa. Stoga i u ovom periodu nalazimo objekte sa poštarinom naplaćenom u gotovini. Slika 16. pokazuje jedno preporučeno pismo poslano iz Idrije 30. studenog 1945. kod kojeg je poštarina naplaćena u gotovini o čemu svjedoči zapis poštara rukom "L 12", u nedostatku "R" naljepnica poštar je crvenom kredom napisao "R št. 901", a žig je talijanski neisklesan "IDRIA (ARR: E PART:)/GORIZIA".


Slika 16.

Nedostatak maraka frankiranje problem je i u 1946. godini. Slika 17. pokazuje razglednicu poslanu iz Cresa 15. travnja 1946. sa naplatom poštarine u gotovini bez oznake. Žig je plave boje, talijanski "CHERSO" sa isklesanim nazivom provincije "POLA" u donjem dijelu žiga.


Slika 17.

Na slici 18. vidimo marke drugog (zagrebačkog) izdanja sa novim tipom žiga - jednojezični žig "PAZIN" i ovdje plave boje. Žigove plave boje zabilježili smo kod pošte Pazin, Cres i Koper.


Slika 18.


Slika 19. Karta glavnih poštanskih puteva (izvor: Državni Arhiv, Pazin)

Pored frankatura i žigova, interesantno je promatrati način prenošenja pošte. Na slici 19. vidimo glavne prometne pravce sa ucrtanim željezničkim prugama koje su izgrađene još za vrijeme Austrije. Za prijenos pošte koristila se željeznica po magistralnim pravcima, te autobus, brod i poštansko vozilo. Prijenos ponekad nije bio optimalan. Primjerice, pošta za Oprtalj je putovala vlakom preko Kanfanara do Rovinja. Zatim brodom do Kopra pa automobilskim prijevozom do Buja te konačno dostavom do Oprtlja, prilično zaobilazan put. O tome svjedoči i ova povratnica putovala uz pošiljku poslanu iz Trsta za Oprtalj, sa tranzitnim žigom Buje. Cijeli put od Trsta do Oprtlja trajao je 8 dana!

Slika 20.

Istra iz sakupljačkog kuta

Marke kao i poštanska povijest Istre i slovenskog primorja zone B nakon više desetljeća "uspavanosti" došli su u fokus sakupljačkoj publici posebice u Hrvatskoj, Italiji i Sloveniji. Novi sakupljači imaju prilike doći do osnovnih izdanja maraka za relativno pristojnu cijenu. Osim materijala, ozbiljni i studiozni sakupljači traže informacije. U tom pogledu dosta zaostajemo. O markama i poštanskoj povijesti još uvijek ne znamo sve, unatoč što je od ukidanja zone B prošlo već gotovo 60 godina.

Dario Filjar

web hosting powered by www.zubak.com