Philatel

FRANCUSKA UPRAVA I ILIRSKE PROVINCIJE 1806. - 1814.

Početak 19. stoljeća u Europi je obilježilo vrijeme tzv. "Napoleonskih ratova". Nekadašnji general u Francuskoj vojsci Napoleon Bonaparte postao je omiljen kod vojnika i naroda te je preuzeo u potpunosti vlast u državi, a uskoro se proglasio i carem. Jedna za drugom europske su države padale pod naletom Francuske vojske. Austrija je u ratovima s Francuskom (1792. - 1797. i 1799. - 1801.) bila oba puta poražena te je mirovnim ugovorima bila prisiljavana na teritorijalne ustupke i kompenzacije u korist pobjednika. Treći rat između dviju država je buknuo 1805., a u ovom je ratu Austrija bila uvjerena u pobjedu pošto se na njenoj strani nalazila i brojna vojska carske Rusije. U odlučnoj bitci kod Austrelitza austrijsko-ruska vojska je u potpunosti poražena te je Austrija još jednom bila primorana sjesti za pregovarački stol. Mirovnim ugovorom potpisanim u Požunu 26. prosinca 1805. Austrija se u korist Francuske morala odreći svih onih teritorija koje je dobila mirom u Campoformiju 1797. godine. Dalmacija je bila od značajne važnosti za Napoleona. Naime, Francuska je bila u dobrim odnosima s Otomanskim Carstvom te joj je bilo u interesu i da budu neposredno povezane, a ujedno se preko njenog područja moglo prići i napasti Rusiju s juga. Dalmacije je odmah kao providurija priključena teritoriji Kraljevine Italije u kojoj je kralj bio sam Napoleon, a za potkralja je imenovan njegov pastorak Eugen Beuahrnais koji je stolovao u Milanu.

U grad Zadar je Francuska vojska ušla 19. veljače 1806. pod vodstvom generala Molitora, a pritom je general Mattieu Dumas pročitao proglas o ponovnom ujedinjenju s Venecijom, odnosno Kraljevinom Italijom. Civilna vlast je uspostavljena 28. travnja 1806. kada je talijanski potkralj imenovao mlečanina Vicenza Dandola za generalnog providura Dalmacije sa sjedištem u Zadru. Za vojnog zapovjednika Napoleon je 12. lipnja 1806. imenovao mladog generala Marmonta. Dandolo je u Zadar stigao 3. srpnja 1806. te je odmah započeo sa sveobuhvatnim reformama u upravi i gospodarstvu. Dana 12. srpnja u Zadru su tiskane i prve novine u Hrvatskoj na talijanskom i hrvatskom jeziku - "Il Regio Dalmata - Kraglski Dalmatin". Krajem 1806. francuska je uprava organizirana na način da je Zadar bio glavni grad pokrajine (la provedita generale), a ujedno je bio i sjedište Zadarskog okruga (distretto). Provedena je i reforma školstva te su otvorene brojne pučke škole i gimnazije, a u Zadru je 22. lipnja 1807. osnovan Licej kao visoko učilište.

Međutim stanovništvo Dalmacije zbog visokih poreza i novačenja u Francusku vojsku nije bilo zadovoljno novom vlašću. Naročito su otpor pružali južni djelovi pokrajine koji su uz pomoć Rusa, koji su se nalazili u Boki Kotorskoj i na Korčuli, povremeno i dizali oružane pobune koju su bivale ugušene u krvi. Godine 1809. Austrija se po četvrti put našla u ratu s Francuskom. Ohrabreni tim vijestima u Dalmaciji je ponovno buknuo ustanak, a pošto se veći dio Francuske vojske iz Dalmacije pod generalom Marmontom uputio u pomoć Napoleonu, austrijski general Petar Knežević je sa carskom vojskom prodro u Dalmaciju i spojio se s ustanicima. Do kolovoza 1809. gotovo je cijela Dalmaciji bila u rukama austrijskih vojnika, a jedino se nisu predale garnizonske posade utvrda Zadar, Knin, Klis i Sv. Nikola u Šibenskom zaljevu. U vrijeme kada se austrijska vojska pripremala na opsadu i zauzimanje Zadra, generalu Kneževiću je stigla vijest da je, nakon poraza austrijske vojske kod Wagrama, u Znojmu 12. srpnja potpisano primirje. Nakon Bečkog mira potpisanog u Schönbrunnu 14. listopada 1809., austrijska se vojska morala povući iz Dalmacije, a uz to je Austrija bila primorana ustupiti Francuzima Istru, zapadni dio Koruške i čitavu Hrvatsku s desne obale Save, sve do ušća u Unu kod Jasenovca. Od novo zaposjedutih krajeva i Dalmacije Napoleon je 15. travnja 1811. osnovao "Kraljevstvo ilirskih provincija" ("Regno delle provincie illiriche") sa sjedištem u Ljubljani. Za upravitelja je imenovan nekadašnji general, a sada maršal Marmont.

Dana 19. kolovoza 1813. započinje peti rat između Austrije i Francuske. Međutim, Francuska vojska nakon poraza u Rusiji nije više bila ni sjena nekadašnjoj sili koja je pokorila gotovo cijelu Europu. Ovaj put Austrija je nizala pobjedu za pobjedom, a 4. studenoga 1813. general Tomašić je uz podršku engleskih brodova s mora započeo opsadu Zadra. Cijela je Dalmacija bila ponovno u rukama Austrijske vojske nakon proglasa generala Tomašića od 7. srpnja 1814. godine. Mirom u Parizu 30. svibnja 1815., a i kasnijim Bečkim kongresom Austriji je ponovno priznato pravo nad Dalmacijom.

Uvođenje francuskog poštanskog sustava  

Odmah po uspostavi civilne uprave u Zadru je ponovno došlo do otvaranja poštanskog ureda i prometa s ostatkom Dalmacije i s Kraljevinom Italijom, odnosno Francuskom. Što se tiče novouspostavljene poštanske administracije Francuzi su zadržali isti onaj sustav uređnja poštanskog prometa koji su zatekli nakon svog dolaska. Zadar je i dalje ostao glavno središte poštankog sustava u Dalmaciji, a oni poštanski uredi koji su otvoreni do 1806. nastavili su i dalje sa svojim radom. Najznačajnije promjene su se dogodile u personalnoj vidu poštanskog sustava. Zamijenjen je gotovo cjelokupni poštanski kadar za koji se sumljalo da neće biti lojalan novouspostavljenoj vlasti. Na njihova su mjesta postavljeni novi poštanski dužnosnici, a povećan je broj poštanskih službenika i kontrolora. Zbog velikog utjecaja vojne administracije, novi poštanski sustav je bio utemeljen na dobro organiziranom sustavu francuske vojne pošte. Primarni zadatak nove uprave je bio, zbog neprekidnog ratnog stanja Francuske s nekom od susjednih zemalja, što pokretnije vojne postrojbe i što veća gospodarska razmjena s Otomanskim Carstvom. U tu svrhu započelo je masovna izgradnja velikog broja, u to vrijeme modernih, prometnica. Pravci tih prometnica oslanjali su se na postojeće puteve iz prethodne austrijske uprave, kao i na mrežu nekadašnjih rimskih javnih puteva. Zahvaljujući izgradnji prometnica dolazi i do znatnog ubrzanja poštanskog prometa, a samim time i do njegovog ubrzanijeg razvitka.

Do prvog dužeg prekida poštanskog prometa sa Zadrom je došlo 19. srpnja 1809. nakon što je austrijski general Petar Knežević započeo s opsadom Zadra. Promet morskim putem je bio gotovo nemoguć zbog stalnih napada engleske mornarice na francuske brodove koji su se nalazili u Jadranu. Ponovna uspostava poštanskog prometa je usljedila već 30. srpnja 1809., nakon što je general Knežević bio primoran prekinuti opsadu grada i povući svoje jedinice iz Dalmacije. Nakon osnivanja Ilirskih provincija u travnju 1811. poštanski ured u Zadru potpada pod Glavnu poštansku direkciju u Ljubljani (u današnjoj Kapucinskoj ulici 66). Za generalnog direkotora poštanske direkcije  (directeur général des postes Illyriennes) imenovan je D' Etily koji je 29. studenoga 1809. izdao uredbu da svi listonoše i postiljoni (fr. postillon - poštanski momak, kočijaš poštanskih konja) moraju nositi pločicu s natpisom "Poštanska služba u ilirskim provincijama". Kao generalni intendant (le maître des postes a cheveaux de Laibach) je imenovan F. Valentin. U samom poštanskom sustavu ne dolazi do nekih značajnijih promjena te se takvo stanje zadržava sve do ponove uspostave austrijske vlasti. Kako je dekretom od 14. travnja 1811. Zadar postao glavni grad ilirske provincije Dalmacije, u njemu je postavljena i Poštanska direkcija za istoimenu provinciju. Uredan poštanski promet je ponovno prekinut zbog opsade grada koju je 4. studenoga 1813. započeo austrijski general Tomašić. Potpunu pomorsku blokadu su vršili engleski ratni brodovi. Opsada je prekinuta nakon što je 7. prosinca 1813. prihvaćena predaja grada od strane zapovjednika garnizona, francuskog generala Roizea. Pošto je Zadar ponovno pripao Austriji, došlo je ponovno do uvođenja njenog poštanskog sustava.

Poštanske tarife i načini plaćanja poštanskih usluga

Za razliku od poštanskih tarifa koja su se u austrijskom poštanskom sustavu obračunavale na osnovi težine pisma, u francuskom poštanskom sustavu primjenjivao se sustav obračuna na temelju težine pisma i udaljenosti koje je pismo prešlo. Kao novost može se naveti i računanje udaljenosti u kilometrima, a ne kao u austrijskom poštanskom sustavu, u miljama. Od 4. svibnja 1802. na području Francuske i njenih provincija na snazi je novi tarifni model. Prva tarifna zona je bila do udaljenosti od 100 km, a zatim je za svakih sljedećih 100 km, do udaljenosti od 600 km, postojala po jedna zona. Od 6. zone (600 km) udaljenost se za sljedeće dvije zone (do 1000 km) računala po 200 km. Za udaljenosti veće od 1000 km primjenjivala se jedinstvena tarifa, u ovisnosti o težini pisma. Najmanja težina pisma je određena na 6 g, a povećavala se do težine od 10 g, za svaka dva sljedeća grama (od 6 do 8 i od 8 do 10 g). Četvrta (od 11 do 15 g) i peta tarifna težina (od 15 do 20 g) su se povećavale za svakih sljedećih pet grama. Od 20 g do težine od 1 kg tarifa se povećavala svakih sljedećih pet grama težine, a od 1 kg se povećavala kao i u prvih šest težinskih tarifa.

Novom uredbom od 24. travnja 1806. donesene su nove cijene za poštanske usluge na području Francuske i njenih provincija. Donošenje novih tarifa vjerojatno je bilo povezano i s činjenicom što je Francuska u razdoblju od 1802. do 1814. znatno povećala svoj teritorij, usljed neprestanih napoleonovih osvajačkih pohoda. Prva tarifna zona je bila do udaljenosti od 50 km. Druga tarifna zona je bila od udaljenosti od 50 do 100 km, a zatim je za svakih sljedećih 100 km, do udaljenosti od 600 km, postojala po jedna zona. Od 7. zone (600 km) udaljenost se za sljedeće tri zone (do 1200 km) računala po 200 km. Za udaljenosti veće od 1200 km primjenjivala se jedinstvena tarifa, u ovisnosti o težini pisma. Najmanja težina pisma je određena na 6 g, a povećavala se do težine od 10 g, za svaka dva sljedeća grama. Četvrta (do 15 g) i peta tarifna težina (do 20 g) su se povećavale za svakih sljedećih pet grama. Od 20 g tarifa se povećavala za svakih dodatnih 5 g. Novom uredbom od 9. travnja 1810. donesene su nove cijene za poštanske usluge na području Francuske i njenih provincija. Prva tarifna zona je bila do udaljenosti od 50 km. Druga tarifna zona je bila od udaljenosti od 50 do 1200 km, a zatim je za svakih sljedećih 200 km, do udaljenosti od 1800 km, postojala po jedna zona. Za svakih sljedećih 200 km plaćala se (samo za pisma najmanje težine) dodatna tarifa. Način obračuna težine pisama je ostao isti kao i u tarifi od 24. travnja 1806. godine. Za vrijednosne pošiljke, bilo u novcu ili zlatu, vrijedila su od 1791. posebna pravila i tarife. Naime, kako bi se pošiljatelju vrijednosne pošiljke dalo osiguranje u slučaju gubitka pošiljke u transportu, poštanski ured je prilikom primitka takve pošiljke naplaćivao pošiljatelju poštarinu u iznosu od 5% vrijednosti pošiljke, a zauzvrat mu je u potpunosti bio dužan namiriti štetu u slučaju nestanka.

Poštanski žigovi - Žigovi prvog razdoblja francuske uprave

Osim već spomenute razlike u načinu određivanja poštanskih tarifa u poštanskim sustavima Austrije i Francuske u prvoj polovici 19. stoljeća, kao druga bitna razlika navodi se obveznost korištenja odlaznih i dolaznih žigova u francuskom poštanskom sustavu, što je u Austriji postalo obvezno tek od 1817. godine. Ovdje se sada ponovno javlja dvojba oko mogućnosti postojanja ili nepostojanja poštanskog žiga u Zadru prije 1806. godine. Kako se ipak s velikom sigurnošću može tvrditi da u zadarskoj pošti u vrijeme prve austrijske uprave nije postojao poštanski žig, može se konstatirati da prvi poznati poštanski žig Zadra potječe iz početka prvog razdoblja francuske uprave, točnije 1806. godine. Točan datum prvog dana uporabe navedenog žiga nije danas moguće utvrditi, ali sa sigurnošću se može navesti da je to bilo u razdoblju između ožujka i svibnja 1806. godine.

Kako na raspolganju za vrijeme pisanja ovog članka nisam imao nijedan poštanski objekt na kojem se nalazi spomenuti žig, pomoć sam potražio u raspoloživoj literaturi. Od domaće literature nešto o tome navode u svojim djelima Cividini, Ercegović, Petrić i Rukavina, a od strane literature tu su svakako djela M. Brumbya i E. Müllera. Međutim, upravo sam tu naišao na neidentične podatke o tom žigu. Ercegović se u svom kapitalnom djelu "Hrvatska filatelija" samo letimično osvrće na to vremensko razdoblje, a i sam navodi kako se u pisanju samo pozvao na istraživanja Nikole Rukavine. Oba autora kao godinu uvođenja u uporabu žiga spominju 1806., ali nijedan ne prikazuje preslik ili barem grafički prikaz tog žiga. E. Müllera također navodi 1806., kao i Cividini koji osnovicu za obrađivanje tog razdoblja koristi Müllerova istraživanja. Također ni jedan ni drugi ne prikazuju taj žig. U istraživanjima M. Brumbya i N. Petrica također se navodi 1806., ali njih dvojica daju preslike različitih žigova, kako u obliku slova tako i u bojama.


  

Karakteristično za oba žiga je da su to tipični talijanski žigovi tog vremena; jednoredni i pravocrtni uz korištenje velikih tiskarskih slova. Koji je uistinu prvi zadarski žig, u ovom trenutku mi nije moguće otkriti. Odgovor na to pitanje bilo bi moguće dati samo detaljnom analizom većeg broja poštanskih objekata iz tog razdoblja, što za sada nisam u mogućnosti. Drugi žig koji se javlja u spomenutoj literaturi (osim u Petrićevom priručniku) je crni troredni žig s ukrasnim šarama i trorednim natpisom "ZARA/CENTRO DEL DIPART/DI DALMATIA". Pošto je "DIPART" skraćenica od tal. riječi "DIPARTIMENTO" (hrv. "OKRUG"), u slobodnom prijevodu natpis u žigu bi značio "ZADAR/SREDIŠTE OKRUGA/DALMACIJA".

Već iz samog oblika ovog žiga primjećujemo njegovu nepodudarnost s oblicima dvaju prethodnih žigova. Kao što sam već naveo odlika talijanskih poštanskih žigova tog razdoblja je bila njihova jednorednost i jednostavnost. Druga stvar koja dovodi u sumnju poštanski karakter ovog žiga jest to da je to jedini žig takvog oblika pronađen na objektu iz Dalmacije. Mišljenja sam, kao i neki drugi hrvatski filatelisti, da ovaj žig nema poštanski karakter, već da je to bio službeni žig provincijske uprave u Zadru. Za potkrijepu ove tvrdnje mogu navesti da je jedan moj filatelistički prijatelj imao u posjedu po obliku vrlo sličan žig s natpisom "FIUME" (Rijeka), koji se nalazio na službenom sudskom dopisu. U svakom slučaju ako ovo i jest poštanski žig, onda je za pretpostaviti da je to bio žig koji je poštanska uprava u Zadru koristila u službene svrhe. 

Žigovi Ilirske provincije

Dana 29. studenoga 1809. generalni direktor poštanske direkcije D' Etily je izdao uredbu da se za potrebe poštanskog prometa u svim poštanskim uredima Ilirije moraju izraditi novi poštanski žigovi. Prema njegovoj zamisli na žigu bi se uz ime mjesta morala nalaziti i oznaka "Illyrie". Prvi poštanski žigovi su se u poštanskim uredima pojavili već u siječnju 1810. godine. Točan datum prvog dana uporabe tog novog žiga u poštanskom uredu u Zadru je nepoznanica, ali je za pretpostaviti da je bio u uporabi već tijekom siječnja ili veljače 1810 godine. U literaturi se spominju dva tipa novih žigova s crnim ili crvenim otiskom.

Dvoredni žig s natpisom "ZARA/ILLYRIE" s crvenim ili crnim otiskom


Troredni žig s natpisom "P.P./ZARA/ILLYRIE" s crvenim ili crnim otiskom. Skraćenica "P.P." (fr. Port Payé) označava da je poštarina plaćena od strane pošiljatelja

U tom razdoblju francuskog poštanskog sustava boja žiga je imala određena značenja. Naime, u većini slučajeva crni otisak žiga se stavljao na pisma za koje pošiljatelj nije platio poštarinu, već je to morao učiniti primatelj. Logično slijedi da je crveni otisak bio obavijest o poštarini plaćenoj od strane pošilajtelja. Ako sada povežemo obveznost francuskih poštanskih službenika na udaranje odlaznih i dolaznih žigova na pismima sa značenjem crvene i crne boje otiska žiga, možemo doći do određenih zaključaka. Po mom skromnom mišljenju, dvoredni žig ("ZARA/ILLYRIE") bi trebao biti odlazni žig, a troredni žig ("P.P./ZARA/ILLYRIE") bi trebao biti dolazni žig, naravno uz kombinacije s crnim i crvenim otiskom u ovisnosti o tome da li je poštarina plaćena ili je trebala biti naplaćena prilikom uručenja pisma. Kao primjer naveo bih sljedeću situaciju: Pošiljatelj šalje pismo iz Zadra u Split, te za njega plaća poštarinu. Poštanski službenik na pismo udara crveni žig "ZARA/ILLYRIE", a prilikom dospijeća u Split, splitski poštanski službenik udara crveni žig "P.P/SPALATO/ILLYRIE" kao podatak listonoši da je poštarina naplaćena u Zadru i da je ne treba naplatiti od primatelja.

Ponovno nagalašavam da je to samo moja pretpostavka, a ne i utvrđena činjenica. Najbolji primjer koji ne ide u prilog mojoj tvrdnji je pismo (vidi V. Ercegović: "Hrvatska filatelija") poslano iz Splita u Obrovac. Na prednjoj strani pisma se nalaze i dvoredni ("SPALATO/ILLYRIE") i troredni žig ("P.P/SPALATO/ILLYRIE") u crnom otisku. Treći žig koji se pojavljuje na podrčju Ilirije je troredni žig s natpisom "DÉB/naziv mjesta/ILLYRIE". Uporaba ovog žiga je bila namjenjena za slučajeve kada listonoša nije moga uručiti pismo adresatu, bilo da je ovaj mrtav, nepoznate nove adrese ili ako nije htio primiti pismo. U tom slučaju pismo je trebalo biti vraćeno pošiljatelju, a oznaka "DÉB" (skraćenica francuske riječi Débrousé) je značila da treba naplatiti povratnu poštarinu. Pošto je ovaj žig izuzetno rijedak, nečudi činjenica da još nije pronađen njegov otisak zadarske inačice. Vjerojatnost postojanja "zadarskog" žiga je velika, ali dok se ne pronađe relevantan poštanski objekt nemože se tvrditi njegovo postojanje.

Poštanski sustav u naseljima zadarske okolice 1806. - 1814.

U novouspostavljenom francuskom poštanskom sustavu u Dalmaciji nakon dolaska Francuza u veljači 1806. uvršetni su i poštanski uredi koji su se nalazili u Benkovcu, Obrovcu i Ostrovici. U tom razdoblju od naročite je važnosti bio poštanski ured u Obrovcu koji je tada bio granični poštanski ured s Vojnom krajinom u sastavu Austrijskog carstva. Osnivanjem Kraljevstva Ilirskih provincija Obrovac prestaje biti granični grad, ali i dalje ostaje njegova bitna važnost kao spone između Dalmacije i kontinetalnog dijela Ilirije. Dosadašnja istraživanja još nisu dala dokaze o postojanju francuskih poštanskih žigova iz poštanskih ureda ovih triju mjesta.

Vojna pošta francuske vojske u Zadru i okolici

Dosadašnja istraživanja o brojevima vojnih pošta francuskih jedinica na području Dalmacije dala su vrlo malo rezultata, te to područje predstavlja pravi izazov za svakog sakupljača i istraživača vojnih pošta. Nažlalost veliku barijeru predstavlja literatura isključivo na francuskom jeziku te mali broj i velika cijena poštanskih objekata vojne pošte s tog područja. Jedino šture podatke o tome daje Martin Brumby u svom dijelu "Dalmatia", ali i on navodi kako se poziva na dosadašnja skromna istraživanja. U vrijeme napoleonskih ratova, Francuska vojska je imala razgranatu i vrlo razvijenu službu vojne pošte. Osvajanjem Dalmacije tijekom 1806., u Zadru je osnovano Glavno zapovjedništvo vojnih postrojbi u Dalmaciji (Armée de Dalmatie). U sklopu tog zapovjedništva osnovan je i Glavni ured vojne pošte za Dalmaciju (Buereau General Armée de Dalmatie) u kojem su u razdoblju od 1806. do 1811. korištena tri dvoredna crvena žiga vojne pošte.

1. "Bau. Gal./ARM. DE DALMATIE"

2. "Bau. Gal. PORT - PAYÉ/ARM. DE DALMATIE"

3. "DÉB. Bau. Gal./ARM. DE DALMATIE"

U prvom razdoblju francuske uprave na području Dalmacije se nalazio 8. korpus Vojske Dalmacije (8e corps Armeé de Dalmatie) pod zapovjedništvom generala (Général) Molitora. U svom sastavu korpus je imao četri pukovnije (regiment): 5., 23., 79. i 81. Na području Zadra i Šibenika se od ožujka 1806. nalazila 79. pukovnija (79e regiment) pod zapovjedništvom pukovnika (Colonel) Godarta. U samom gradu Zadru se kao garnizonska posada grada nalazila 1. bojna (1er bataillon) 79. pukovnije. Sa sigurnošću se jedino može navesti kako je 1806., prije osnivanja Glavnog ureda vojne pošte za Dalmaciju, u Zadru u uporabi bio crveni dvoredni žig "No. 22/ARM. D' ITALIE", međutim nepoznanica je kojoj je postrojbi pripadao. Kao žigovi vojnih pošta na području Dalmacije od 1806. navode se i žigovi s oznakama od jedan do pet, a pretpostavlja se da je dvoredni crveni žig "No. 5 /ARM. DE DALMATIE" jedno vrijeme i možda bio u uporabi u Zadru. Po mom mišljenju brojčane oznake žigova predstavljaju oznaku zone nadležnog ureda vojne pošte. Nakon osnivanja Kraljevstva Ilirskih provincija Glavno zapovjedništvo Vojske Ilirije (Armée d' Illyrie) se nalazi u Ljubljani te je u nju premješten i Glavni ured vojne pošte za Iliriju, a gasi se Glavni ured vojne pošte za Dalmaciju. Uz postojanje žiga Glavnog ureda vojne pošte za područje Ilirije s njegove tri inačice (kao i kod žiga Glavnog ureda vojne pošte Dalmacije), postojala su i još četri žiga s brojčanim oznaka od jedan do četri (primjer - "No. 4/ARM. D' ILLYRIE"). Da li je koji od ovih žigova bio u uporabi na području Zadra ili Dalmacije uopće nije poznato.

Literatura:

1. Brumby, Martin, Dalmatia, York, 1997.
2. Cividini, Dragutin, Pošt. manipulativni žigovi Hrvatske 1755. - 1918, Zagreb, 1994.
3. Ercegović, Velimir, Hrvatska Filatelija, Zagreb, 1995.
4. Mueller, Edwin, Handbook of the prestamp postmarks of Austria, New York, 1960.
5. Novak, Grga, Prošlost Dalmacije, Split, 2004.
6. PetriĆ, Nikola, Predfilatelistički poštanski žigovi Hrvatske, Zagreb, 1999.
7. Rukavina, Nikola, Priručnik žigova predfilat. i filat. doba - Signete - Biljezi, Zg. 1944.
8. Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Split, 2004.
9. Višacki, Vojin, Vojna pošta i sanitet Vojne granice 1496. - 1871., Bg, 2000.               

  Jurica Vučetić

web hosting powered by www.zubak.com