HR
EN
Ljepota poŠtanskih maraka
Krajem devetnaestog stoljeća se kao reakcija na akademizam javlja novi stilski pravac u umjetnosti. Francuzi ga zovu - Art nouveau, Nijemci - Jugendstil, a na KuK prostorima se uvriježio naziv - Secesija. Likovna analiza tog pravca oduzela bi previše vremena, a upitna je i kompetentnost filatelista za tako što. Stoga ćemo ga samo dotaći kroz prikaz nekolicine poštanskih maraka, a usput ćemo nešto reći i o njima samima. Mi smo ipak i nadasve filatelisti!
Počet ćemo s francuskom inačicom, s Art nouveau. "Sjedeća Republika, zaštitnica mira" likovni je uradak Luc-Oliviera Mersona. Marke tipa "Merson" su izdavane tridesetak godina. Prve se pojavljuju 1900. u okviru redovnih izdanja s tematikom alegorijskih prikaza. To su bili: Blanc (1 do 5C), Mouchon (10 do 30c) i Merson (40C do 5Fr). Merson su najviših vrijednosti i većeg su formata od ostalih. To je kod maraka i novčanica čest slučaj. Prikazana marka je izdana 1925. godine. Niz s pretiskom ALGÉRIE predstavlja "prelaznu fazu". Do 1924. u Alžiru se koristilo francuske marke bez pretiska, a nakon 1930. zasebne marke. Vjerojatno je taj prelaz ubrzan i sve većom komercijalizacijom filatelije. Marka se i koloristički savršeno uklapa u "esprit" Art nouveau-a.
Sva ljepota Secesije vidljiva je u prva dva niza redovnih maraka Austrije, nakon pada monarhije i gašenja prelazne tvorevine Deutschösterreich. Nizovi broje pedesetak vrijednosti, a na tri slike su prikazani: žitni klas, čekić i kliješta, te ženski lik. Istovremeno je izdat i niz novinskih maraka, a krasi ih lik boga Merkura. Nizovi su izdati u nakladama od desetak, pa sve do stotinjak milijuna komada, tako da nemaju neku filatelističku vrijednost. Motivi su tipični za poraće. "Trijumfalizam" ustupa mjesto "radnim akcijama". Ogromne nominale govore pak o ekonomskom položaju gubitnika, tj hiperinflaciji. Merkur je bio bog trgovine, ali i glasnik bogova što pojašnjava njegovu pojavu na novinskoj marci. Niz je nezupčan zbog jeftinije izrade, da bespotrebno ne poskupljuje novine. No, poznata su privatna zupčanja!
Savezna Republika Njemačka je 1977. izdala prigodni blok s temom: Jugendstil in Deutschland. Blok je uokviren ornamentikom i opisan slovima karakterističnim za taj stil. To vrijedi i za motive na markama: cvijet, ženski lik i stolac. Jugendstil je prodro i u svakodnevnicu. Ovo pišem sjedeći na takvom stolcu!
Branko Braum
LA GRANDE NATION
Gotovo su sve zemlje znale na redovnim izdanjima prikazivati likove aktualnih suverena ili predsjednika. Francuska to nije činila, osim u nekoliko izuzetaka. Francuska je svijetu dala golem doprinos u kulturi. U 17. i 18. stoljeću je njezin kulturni utjecaj bio toliko velik da je francuski bio lingua franca Europe, kao danas engleski. La Grande Nation, kako je nazivaju Francuzi, ujedno je i zemlja burne prošlosti, nakada burna i imperijalna sila, danas jedna od osovina Europske unije. Iako se osnutak francuskoga kraljevstva obično smješta u 5. stoljeće, Francuska se kao zasebna zemlja prepoznaje od 9. stoljeća. Tada se franačko kraljevstvo Karla Velikog podijelilo na istočni i zapadni dio - istočni dio je bio začetak današnje Njemačke, a zapadni Francuske. Nasljednici Karla Velikog vladali su Francuskom do 987., kad je vojvoda Hugo Capet okrunjen za francuskog kralja. Na prijestolju su se u sljedećih osamsto godina izmijenile tri dinastije: Capet, Valois i Bourbon. Kraljevstvo je ukinuto 1792. kada je Francuska revolucija uspostavila republiku. U napoleonskim ratovima Francuska je osvojila veći dio Europe i postala carstvo, a zatim je vraćena u stare granice. Tijekom 19. i 20. stoljeća izgubila je brojne kolonije, bogatstvo i vodeći položaj među državama svijeta. U Prvom i Drugom svjetskom ratu bila je na strani pobjednika. A kakve to veze ima s markama? Ima! Gotovo sve zemlje su znale na redovnim izdanjima prikazivati likove aktualnih suverena ili predsjednika. Jedna to nije činila - La Grande Nation. Izuzetak je kratko razdoblje restauracije Carstva 1853. kad se na markama pojavio Napoleon III., i to u dvije inačice - s lovorovim vijencem i bez njega. Sedamnaest godina poslije, 1870. pomela ga je Pariška komuna i na marke je ponovno uskočio lik boginje Ceres. Odonda se na redovnim izdanjima uglavnom pojavljuju ženski likovi. Uz Ceres, tu su Marianne, la semuse - sijačica i druge. Od muških se šepuri jedino galski pijetao, a on nije ni neki političar ni vojskovođa!
Drugi izuzetak čini još kraće razdoblje Višijiske republike, koje počinje 1940., a faktično predstavlja njemačku okupaciju. Tada se na markama pojavljuje lik maršala Petaina. Ubrzo je sve to pomela operacija Overlord (iskrcavanje u Normandiji), a Petain je osuđen na smrt. Na markama se nije više pojavljivao, nego su ga zamijenili prije spomenuti likovi. Kada govorimo o Francuskoj prikazat ćemo i marku iz redovne serije izdane 1900. godine. Marka tipa Merson predstavlja remek - dijelo novog stila u europskoj umjetnosti. Bio je to art nouveau, na našim prostorima poznat kao secesija. Ta serija pokriva veće nominalne vrijednosti, od 40 centimea sve do 20 franaka. Na slici je prikazana inačica iz 1925., izdana za potrebe francuske pošte u inozemstvu. Nominalna je 250 milliemea, a kataloška vrijednost danas joj je prema Michelovu katalogu, desetak eura.
S lijeva na desno:
Lik maršala Petaina na marki izdanoj 1941. u vrijeme Višijske republike. Marka s likom boginje Ceres iz 1849., Galski pijetao, nominalna 5 franaka. Marka tipa Merson prvi put izdana 1925. za potrebe francuske pošte u Aleksandriji.
Branko Braum
Prve Hrvatske marke
U katalogu hrvatskih poštanskih maraka, kao prve su navedene marke kratkotrajne i od nikog priznate države SHS iz 1918. godine. Nakon toga slijede marke NDH, 1941. do 1945., te marke Republike Hrvatske, od 1991. nadalje. S formalnopravne strane je to u redu, no u kojoj mjeri smo mi ikad izgubili državnopravni kontinuitet, te koje su stvarno prve hrvatske marke?! Moj ujak se hvali da je živio u pet država! Ustvari je živio u šest. Zaboravio je na SHS. Nisam ga htio na to potsjećati, nek se čovjek osjeća mlađi. Rodio se u KUK monarhiji. Osobno smatram za prve hrvatske marke, te i takve. U kontinentalnom dijelu Hrvatske korištene su madžarske marke. Prve su izdane 1871, s likom Franje Josipa i krunom svetog Stjepana. Tad smo imali bana (čitaj potkralja). Tu krunu nam nije nitko na silu naturio, već smo je prihvatili kao zajedničku, nakon pogibije zadnjeg kralja naše krvi, Petra Svačića.
U ostalim dijelovima korištene su austrijske marke s dvoglavim orlom, te likom istog suverena. Ne treba se odricati ni jugoslavenskih maraka. Preko ZAVNOH-a, te konfederalnog ustava iz 1974. i tu bilježimo kontinuitet. Bar će sakupljači imati više štofa! Prikazati ću marke, koje su korištene u Hrvatskoj u posljednjih 150 godina, prve ili među prvim u raznim entitetima. Po mojoj voluntarističkoj teoriji sve su to hrvatske marke, što je na nekima vidljivo i kroz žigove.
Branko Braum
I sakupljaČi katkada plaĆaju povijesni danak
Velik opseg tema filateliji daje ljepotu te omogućuje sakupljačima da budu kreativni. Većina filatelista opseg sakupljanja ograničava na pojedine države, razdoblja ili teme. Ozbiljniji sakupljači uz ostalo žele u zbirci imati i što potpuniji komplet maraka svoje države. Nekima kao što su primjerice Šveđani to je lakše ostvariti. Zadnje ratove su vodili davno prije pojave maraka i od tada nisu nikoga okupirali niti su imali kolonije. Do prije stotinu godina vladali su Norveškom, no nisu imali jedinstvene marke. Do danas su izdali samo oko 2500 maraka, a sve to stane u jedan album. Nekim drugim narodima, primjerice Nijemcima, mnogo je teže sakupljati marke svoje države. Kad su se pojavile prve marke bili su podijeljeni u niz državica, a nakon što su se ujedinili, vodili su ratove, osvajali te gubili teritorije i kolonije. Tu se pojavljuje gotovo stotinu "entiteta" te onome tko želi sakupljati sve treba desetak najdebljih albuma, a o novcu da i ne govorimo. Sakupljači tu plaćaju povijeni danak. Govorimo li več o novcu, recimo i to da su marke njihov "surogat" u domeni pošte jer služe kao svojevrsno sredstvo plaćanja. Marke su djeca pošte, a ona je svagdje državna institucija. Zato marke u novčanim jedinicama, simbolima i natpisima precizno prate status i suverenitet države na nekom području i u nekom razdoblju. Nema tu mnogo "šaranja".
Gdje je Njemačka danas? Nakon svih uspona i padova ona čini jedan od stupova Europske unije. Kao bogata i demokratska država ona je do danas otplatila više - manje sve hipoteke prošlosti. Nema više DDR-a ni zapadnog Berlina i cijela je zemlja danas ujedinjena. A što je s markama? Njemačke su lijepe, no ne i naročito vrijedne. Ipak, ima i nekih koje vrijede i više stotina tisuća eura. Kad njemački sakupljač misli da je sakupio sve što treba, slijedi mi "zadnji udarac". I to od slavne glumice, preljepe Audrey Hepburn. Udarac je ustvari zadao njezin sin zabranivši distribuciju maraka s likom svoje majke koja je umrla od raka. Na marki je prikazan detalj iz filma "Doručak kod Tiffany", gdje pokojna Audrey puši "cigaršpic". Marke su brzo povučene iz upotrebe, a nevelik broj maraka koje su do dotad puštene u promet danas slove za najskuplju modernu marku. Ovu marku zovu još i "Mauritius novog doba". Zadnja je na aukciji prodana za 135.000 eura.
S lijeva na desno:
Helgoland (njemačka državica), 1867., prva marka tadašnje britanske kolonije, nominalna 1/2 šilinga. Estonija (njemačka uprava), 1941., toranj u Tallinnu, niminalna: 15 + 15 kopejki. Saveznička okupacija Njemačke (zajednička izdanja), golub mira, nominalna 3 njemačke marke. Njemačka inozemna pošta: marka s pretiskom Maroka, nominalna 1 peseta. Povučena marka s likom glumice Audrey Heoburn, niminalna 110 + 50 pfeninga.
Branko Braum
Marke baltiČkih zemalja
Davna, 1918. bila je godina crtanja zemljopisnih karata. Kartografi su imali pune ruke posla, a kante za smeće su se punile zastarjelim atlasima. Pomaljala se Europa novih granica! Bile su to godine raspada Austrougarske, poraza Njemačke i erupcije boljševičke revolucije u Rusiji. Na obzorju se nazire niz novih država, dotad ukliještenih i podijeljenih između ta tri moćna carstva. U novostvorenom obliku su se do danas održale one kod kojih se državne granice većinom podudarahu s nacionalnim. Filatelisti su sigurno bili pobornici takvog razvoja događaja, ta opseg sakupljanja im se značajno povećao. Pojavile su se marke Finske, Poljske, Čehoslovačke i Jugoslavije. Pojavile su se i marke baltičkih zemalja: Estonije, Letonije i Litve. Katalog maraka tih zemalja ima rupu od pedesetak godina. Nezavisnost stečenu pri kraju prvog svjetskog rata izgubile su izbijanjem drugog, za kojeg su prelazile iz ruke u ruku. Ponovno je stječu tek raspadom SSSR-a. Prikazat ćemo po jednu klasičnu i okupacijsku marku svake od tih državica, veličina približnih našoj. Godine 1994. ušle su u EU, što nama tek slijedi.
Branko Braum
TIGROVI OD PAPIRA
Na azijskim markama čest je lik tigra, barem na markama područja gdje živi ili je nekad živio, a bio je prisutan na širokom prostranstvu - od vlažnih džungli Indonezije, preko sibirskih tajgi pa sve do Turske. Sad je ugrožena vrsta i više ih ima u zatočeništvu nego na slobodi. Nebi bilo dobro da postane tigar od papira, da opstane samo na markama.
Uz tigrove od papira postoje i "azijski tigrovi". To je alegorijski naziv za nekoliko tamošnjih zemalja koje su u brzom ekonomskom usponu. Svojom jeftinom proizvodnjom tjeraju u očaj Staru Europu. Pa što? Tko propagira globalizaciju ne može iz tog paketa izvaditi ono što mu se sviđa, no ja ću ipak izvaditi devet komada tigrova. Ovaj put marke nećemo podrobno filatelistički opisivati, nego ćemo pogledati tigrove od papira zbirno. Dizajnerski su to možda i slabašni pokušaji, barem neki.
Felis tingris ovdje se pojavljuje u tri inačice: 1. sibirski tigar je najveći, vidimo ga na marki Afganistana; 2. bengalski tigar s indijske marke je nešto manji. Onaj s marke Bangladeša gleda opako. Tamo na delti Gangresa (Sundarbansu) dijeli močvaru s ljudima i deklarirani je ljudožder, 3. sumatranski je najmanji. Ostalo ih je stotinjak, no na markama su vrlo brojni. Današnja Malezija je natala od desetak sultana pod britanskom upravom (Jahore, Pahang, Perak...) nemaju više tigrova, ali su zato otkrili naftu! Marke tih nekadašnjih državica s tigrom i likom kraljice Elizabete ili lokalnih suverena dobar su primjer kolonijalne politike izdavanja maraka. Čest su primjer zadržavanja dizajna, a mijenjanja naziva entiteta. Što se tigrova tiče, situacija se mijenja na bolje. Bili su na rubu istrebljenja, što je ipak zaustavljeno. Markama takva opasnost ne prijeti, iako ih ugrožava elektronička pošta.
Branko Braum
CERES
U spomen na Fernanda Laidleyja, portugalskog plemića, književnika, ratnog dopisnika, svjetskog putnika i filatelista.
Jedan od načina skupljanja maraka je razmjena u pismima. Početnici prvo dođu u posjed maraka svoje i bliskih država, s mnogo duplikata. Zbirka je obično to mršavija što su zemlje udaljenije i egzotičnije. Portugalske marke su cijenjene. Filatelija je tamo popularna, a u njezino zlatno doba država nije bila sklona hiperprodukciji. Prije Drugog svjetskog rata izdavala je dvije do tri prigodne marke na godinu, što se od osamdesetih progresivno popelo na 20 do 30. Od redovnih izdanja najzastupljenije su marke s liom boginje Ceres, korištene u prvim dekadama prošlog stoljeća. Te su marke živi primjer latinske filozofije. Nema varijacije koje nisu zastupljene - od raznih zupčanja, vrsta papira i nijansi boja do oznaka gravera te pretisaka. Kad se tome dodaju i kolonijalna izdanja, ta je marka možda i svjetski rekoreder po broju kataloških varijanti. Tu ima i neke simbolike, Ceres je rimska boginja plodnosti!
Prije nekoliko godina mijenjao sam marke s gospodinom Fernandom Laidleyem. Ja njemu šaljem ovo i ono, on meni Portugal. Početkom 2001. mi je uz ispriku da nema više maraka za razmjenu poslao svoju knjigu "Four Wheels round Africa". Njegovo putovanje bilo je prvo autom (VW Bubom) oko Afrike, oko 50.000 kilometara prijeđenih 1955. godine. Stavih knijgu na policu i zavrtih neke druge filmove. Nakon tri godine uzeh je u ruke i posramih se. U međuvremenu sam i ja bio autom u Africi, no to je mačji kašalj prema onomu što je prošao senor Fernando, a to je bila samo jedna od njegovih ekspedicija! Brzo sam mu poslao pismo s isprikom, puno maraka. Odgovor, nažalost, nisam dobio, možda sam zakasnio, čovjek je već odavno prešao osamdesetu! Sjećam se detalja iz knjige gdje se silno raduje prelasku u Mozambik iz tadašnje Tanganike, ta čovjek dolazi kući, u portugalsku koloniju.
Njemu u spomen danas predstavljamo dio serije s motivom Ceres iz mozambika. Ako ga više nema među nama, neka mu je vječna slava, obišao je autom pola svijeta, i to kroz džungle!
S lijeva na desno:
Michel br.: 153Ay, nominalna: 1/4C, boja: smeđe-maslinasta/crna, papir: obični, zupčanje: 15:14, godina izdanja: 1913. Michel br.: 154Ay, nominalna: 1/2C, boja: crna, papir: obični, zupčanje: 15:14, godina izdanja: 1913. Michel br.: 153Cy, nominalna: 1/2C, boja: crna, papir: obični, zupčanje: 12:11, godina izdanja: 1913. Michel br.: 155Ay, niminalna: 1C, boja: zelena/crna, papir: obični, zupčanje: 15:14, godina izdanja: 1913. Michel br.: 156Cy, niminalna: 1C, boja: lilasmeđa/crna, papir: obični, zupčanje: 12:11, godina izdanja: 1913. Michel br.: 235C, niminalna: 3C, boja: narančasto/crna, papir: obični, zupčanje: 12:11, godina izdanja: 1922./26.
Branko Braum
Marke koje su putovale
Koliko država postoji na kugli zemaljskoj, vjerojatno najbolje znaju filatelisti. Ako prelistate Michelove kataloge, nabrojat ćete bar 700 država i entiteta koji su postojali ili postoje unutar 150 godina, otkad su se pojavile poštanske marke. Čovjeku se od toga zavrti u glavi. Stoga se filatelisti pretežno orijentiraju na uža područja, poput vlastite države, tematike, određenih razdoblja, avionske pošte... Samo zanesenjaci, poput mene, skupljaju sve i svašta, što je definitivno Sizifov posao! Postoje i drugi kriteriji pri skupljanju. Netko preferira nežigosane marke, netko marke koje su putovale. Nežigosane marke su u prosjeku vrijednije, posebno kod izdanja koja su u većini potrošena za osnovnu namjenu, tj. slanje pošte. Treću skupinu čine marke žigosane u arcima pri samoj ediciji, kako bi se poništila nominalna vrijednost, te kao takve distribuirale trgovcima i skupljačima. No, te marke nisu putovale! Osvrnuo bih se na marke koje su žigosane kataloški mnogo vrednije od nežigosanih. To je najprisutnije kod ratnih (u ratu se manje piše, a više puca) i inflacijskih izdanja (ako pismo danas treba frankirati sa 100.000, a sutra sa 1.000.000 novčanih jedinica, jasno je da većina otiskanih araka ostaje neiskorištena).
Tu su i izdanja pustih i egzotičnih predjela naše zemaljske kugle, otkud i nije imao bog zna tko pisati. Kad smo bili mali, obuzeti stvaranjem zbirke, iz bakine smo škrinjice krišom izvlačili snopove starih pisama i razglednica, povezanih svilenim vrpcama. Škare su radile, te smo ponosno sušili oprane marke. Mnogi se danas tuku po glavi, jer gdje je žigosana marka vrednija od nežigosane, tu su cijela pisma još vrednija. To su već dokumenti, a žig je vidljiv u cjelini, pa je kod vrednijih primjeraka i sumnja u krivotvorinu manja. (u izvanrednim uvjetima su mnogi žigovi izmakli kontroli te završili u privatnim rukama). Danas predstavljamo marke s Antarktike, odakle se stvarno malo pisalo. Međunarodnim sporazumom u Washingtonu, 1959. zamrznuto je postojeće stanje teritorijalne podjele Antarktike na sedam područja. Jedno od njih je i Rossov teritorij (Ross Dependency), dio površine oko 340.000 m2, što ga zahtijeva Novi Zeland. Prve marke tog područja izdane su prigodom dvaju ekspedicija, za potrebe njihovih članova i posada brodova, te su na Antarktici otvoreni i privremeni poštanski uredi.
Za Shackletonov pohod u Zemlju kralja Eduarda VII. 1908. korištena je redovna marka Novog Zelanda, Mi.br: 100, s dvorednim zelenocrnim pretiskom: KING EDWARD VII LAND. Za Scottov pohod u zemlju kraljice Viktorije 1911., korištene su redovne marke Novog Zelanda, Mi.br: 122 i 123, s dvorednim crnim pretiskom VICTORIA LAND. Na slikama su marke bez pretisaka, jer su one s pretiskom teško dostupne, a pisma predstavljaju prave filatelističke raritete! Uspostavom stalnih posada javljaju se i marke tog područja. Na dnu je prikazan dio redovnog niza iz 1972. godine. Marke su lijep primjer novijeg dizajna. Oblici su pojednostavljeni, što je prikladno za male dimenzije.
Branko Braum
Terra Australis
Kultura duha obično nadilazi onu materijalnu. Malo je ljudi što je posjeduju, a da nisu bar jednom u životu maštali o Terri Australis. Toliko je daleka, da je gotovo samo duhom možeš obgrliti. I ja sam nekoć davno u mladalačkom zanosu odlučio da se tamo nastanim. Otac me jedva odgovorio. Duh Australije je u Aboridžinima. To su posebni ljudi, možda imaju jednu Darwinovu mutaciju manje od ostalih, kao i klokani. U jednom trenutku su drastično sukobljeni s europejskom kulturom, ustvari s njenom suprotnošću. Botany Bay, prvo iskrcavanje Europljana. Ubrzo stižu i kažnjenici. Kao što su dingosi, lisice, zečevi i ovce stjerali u kut njima inferiorne tobolčare, tako su i kažnjenici i njihovi potomci stjerali Aboridžine u pustopoljine i sveli ih na reliquiae reliquiarum. Svijet ide naprijed i ne treba puno plakati. Danas su u Australiji ljudi siti, kupuju kuće na otplatu, grade nebodere, te surfaju po dva oceana i internetu.
Australske marke ćemo ipak predstaviti preko Aboridžina, priprostih i nadasve duševnih ljudi, bar u svom prvotnom okruženju. Organski su povezani s prirodom. U suvremenom se svijetu u prosjeku malo teže snalaze. Poput američkih Indijanaca, od tekovina civilizacije nažalost najlakše prihvaćaju alkohol. Bivše britanske kolonije: New South Wales, Queensland, South Australia, Tasmania, Victoria i West Australia su do 1911. izdavale zasebne marke. Te godine su formirale Saveznu državu Australiju, uključivši Sjeverni teritorij i eksteritorijalno područje izabrano za glavni grad - Canberru. Od tad datiraju i prve australske marke. Sigurno pogađate da su s likom klokana. Mi ćemo se pozabaviti markom s likom Aboridžina Gwoye Jungaraija, zvanog 1 Pound-Jimmy, rođenog 1895, umrlog 1965. godine. Australija je imala čast predstaviti ga na marci od 81/2 Penny-ja, 1950. godine. Izdana je u dubokotisku i vrhunsko je graversko djelo. Godine 1952. pojavila se u većem formatu. Godine 1957. izlazi treće izdanje, ovaj put bez vodoznaka, te u dvije inačice podloge: svijetlosmeđoj i bijeloj. Razlika u cijeni im je znatna! Vodoznak je valjkom ili sitom nanošen na poleđine maraka kao zaštita od krivotvorenja* na štetu pošte. Pred stotinjak godina imala ga je većina maraka. Neke zemlje su ga obvezno upotrebljavale, neke često i mijenjale. Danas je skoro nestao iz upotrebe, jer postoje sofisticiranije i efikasnije mjere zaštite. Upitno je i koliko je ona više potrebna. Australija je upotrebljavala 7 vodoznakova s raznim oblicima krune i slova A.
I naš Jimmy se pojavljuje u par navrata, u raznim inačicama. Usput nas upozorava da pazimo! Marke često poručuju: Naizgled smo jednake, ustvari različite, čak i po vrijednosti! Slušajmo ih pažljivo! Jimmy se pojavljuje i u četvercu! Za neke sakupljače četverci su poslastica. Spomenut ćemo samo to da su u prosjeku cijenjeniji od četiri pojedinačne istovrsne marke. Jimmy, pokoj ti duši i sreća tvojim sunarodnjacima. Bili su na rubu istrebljenja!
*Krivotvorenje na štetu pošte provodilo se za upotrebu na pošiljkama, za razliku od krivotvorenja rijetkih maraka, čime se varalo sakupljače.
Branko Braum
Lord Howe
Svoje marke imaju i neki otoci, gradovi, pokrajne, pa čak i neke nepostojeće države. Neke su tiskane u malim nakladama te su posebno cijenjene među sakupljačima. Oko 700 km sjeveroistočno od Sydneyja, negdje na pola puta između Australije i Novog Zelanda, nalazi se otok Lord Howe. Smjestio se u beskraju Tasmanova mora, okruženog još većim beskrajem Tihog oceana. Prije sedam miljuna godina "porodio" ga je vulkan, a nakon toga su ga "dorađivali" koralji. Sve se to vidi i na slici. Dvije vulkanske gromade visoke oko 800 m strme su i nepristupačne, osim za ptice. To je njihov raj. Vidi se i pitoma koraljna laguna te zelenilo što prekriva dvije trečine otoka. Ne vide se ljudi, no oni nastanjuju otok već od 19. stoljeća. Stanovnici otoka Lord Howe 1982. su ispostovali na upis otoka u listu svjetske baštine, a 1988. i pravo na lokalnu poštu. Lord Howe pripada Australiji, a administrativno spada pod pokrajnu New South Wales. Bilo je tu i otpora pošte New South Walesa, no na kraju su se pomirili s činjenicom da poštu dostavljaju na otok, a dalje se distribuira preko lokalne kompanije Lord Howe Island Courier, zvane ZEMAIL, što je kratica za zero - emissions mail. Pošta se naime otokom razvozila električnim automobilom bez emisije štetnih plinova. Zgodno!
Svaku uslugu pošte treba platiti pa tako i dostavu pošte. Za te potrebe izdane su i lokalne marke kojima se takva usluga plaćala unaprijed (prepaid).
Lokalne marke nisu izmišljotina stanovnika Lord Howe. Pojavile su se u 19. stoljeću i na mnogim mjestima služile za plaćanje prijevoza pošiljaka do najbliže ispostave državne pošte u nekom gradu, regiji, najčešće na otocima. Većinom pripadaju prošlosti ili ih se komercijalizira u filatelističkom smislu, no svakakvo su odigrale korisnu ulogu, posebno u zabačenim predjelima ili neregularnim uvjetima za dostavu pošte. Spomenut ćemo neke od mnogih: Havaji, Lundy, Pabay, Šangaj, Swiss Hotel, Boy Scouts, Cottbus... Lokalne marke uglavnom nisu navedene u katalozima te su oznojile mnoge sakupljače. Listaju do iznemoglosti i ne mogu pronaći marke nekih ćudnih entiteta. Treba listati zemljopisne karte, no neke je lokalitete i tako nemoguće pronaći. Naime postoje i marke izmišljenih zemalja koje ni slučajno ne služe za frankiranje poštanskih pošiljaka, nego samo za olakšavanje džepova lakovjernih turista ili filatelista, a poznate su pod imenom Cinderella.*
* Cinderella - pepeljuga
Branko Braum
ZA FILATELISTE BURSKI RATOVI JOŠ TRAJu
U nekim povijesnim i političkim okolnostima marke istog sadržaja tiskane su na dva jezika. Takve marke su izazov, ali i nevolja za sakupljače. Poštanske marke možemo podijeliti u više podvrsta: redovne, prigodne, porto, doplatne i slično. Preciznija podjela katkad variva od države do države. Ovaj put osvrnut ćemo se na redovna izdanja i sakupljače upozoriti na neke stvari. Redovna izdanja su prije svega namijenjena korisnicima poštanskih usluga. Filatelija je tu u drugom planu, no je li baš uvijek tako? Te su marke obično manjih dimenzija od prigodnih, a izdaju se uglavnom u serijama. Nekad su među redovnim markama prevladavale tri vrste maraka koje su čak bile standardizirane po boji. Zelena je služila za frankiranje pisama, a plava za inozemna pisama. Kada se tome pridodaju ostale tarifne kombinacije, preporučene pošiljke, pošiljke veće težine, vrijednosne pošiljke itd., dobiva se cijeli spektar maraka nominalnih vrijednosti. Rađa se se serija se desetak pa i više maraka iste serije.
Koji motivi prevladavaju? U zemljama s jakim suverenom najčešće gledamo njegov lik. Nakon ratova pojavljuje se motivi izgradnje. U prvom planu su čekić, lopata i bager, a u pozadini se naziru željezare, kombanji i mostovi. Kada se zemlja malo razvila markama počnu pojavljivati vedute s atraktivnim lokalitetima. Neki cijene i svoju kulturu pa tiskaju red kompozitora, pisaca i slikara, a neki i red vojskovođa i drugih slavnih predaka, od Kolumba nadalje. Na što treba obratiti pozornost? Na različnosti! Kada misliš da si skupio cijelu seriju, možda se ljuto varaš. Pogledaj pažljivo katalog kako ne bi proglasi diplikatima marke koje to nisu. Neke marke su možda i mnogo vrijednije od orginala u albumu! Unutar razdoblja izdavanja redovnih maraka katkada se mijenjala tehnologija, tj. raster zupčanja, vrsta papira i tiska te nijanse boje. Znala se mijenjati i politika tj. vodeni žigovi, detalji u tekstu i novčane jedinice. Bilo je i promjena gravera te tiskarskih zavoda.
Prvi europski doseljenici, na jugu Afrike bili su Nizozemci. Stigli su tamo rano i prozvali se Burima. Englezima ta situacija baš i nije odgovarala pa su ubrzo s njima zaratili. U povijesti su poznati burski ratovi. Prvi su dobili Buri, a drugi Englezi. U Južnojafričkoj Republici i danas su službeni jezici engleski i afrikans, svojevrsna inačica nizozemskog začinjena natruhama drugih jezika. Dvojezičnosat je prisutna i na markama: South Afirca - Suid Africa. Tu počinje muka za sakupljače. Kad se krene u determinaciju redovnih izdanja iz razdoblja prije Drugoga svijetskoga rata, nastaje zbrka. Tu se za filateliste burski ratovi još traju! Identične marke na dva jezika imaju vrlo različite oznake u katalozima. Kada se nađu zajedno, imaju mnogo veću vrijednost. Najteži je problem činjenica što između 1926. i 1947. postoji mnoštvo gotovo indentičnih redovnih maraka.
Imate li hrpu takvih maraka i upustite se u razvrstavanje prije se dobro naspavajte, istjerajte sve ukućane. isključite telefon i zvono, skuhajte termosicu kave i na posao. Taj recept vrijedi i inače kod determinacije dvojbenih ili vrijednih maraka uz onaj stari Latina: festina lente*
* Festina lente - požuri polako
Branko Braum
Don´t cry for me, Argentina
Postoje razne vrste maraka prema njihovim funkcijama, odnosno službenoj dužnosti. Početnika će prvo zbuniti mnogobrojno nazivlje. Nema čega tu nema. Redovne, prigodne, avionske, doplatne, službene, porto, porto doplatne, vojne, paketne, željezničke, konzularne i ine marke. Situaciju dodatno komplicira činjenica da su neke navedene u katalozima, a neke i nisu. I to varira od države do države. Sve u svemu, detaljno pojašnjavanje funkcija svih tih maraka predaleko bi nas odvelo. Reći ćemo ukratko da su porto (teretne) marke bile u upotrebi za terećenje ili nedostatno frankiranih pisama. Službene marke su bile namijenjene frankiranju pošiljaka u poštanskom prometu među državnim ustanovama, te između državnih ustanova i stranaka. Dizajn tih maraka je većinom pojednostavnjen, uglavnom birokratski konzervativan, često s prenaglašenim državnim insignijama. Spadaju u filatelistički opus određene države, no nema tu neke veće ljepote što bi privlačila sakupljače. Je li baš uvijek tako!?
Malo tko se ne sjeća videospota, gdje prelijepa Madonna pjeva na balkonu predsjedničke palače, pred milijun ili više Argentinaca - Don´t cry for me, Argentina. Ne znaš tko je ljepši, ona ili prava Evita Peron, čiji skori svršetak Madonna posthumno najavljuje. Uvijek mi se oči ovlaže kad gledam taj spot. I službene marke mogu biti lijepe!
Danas ćemo predstaviti argentinske marke s likom Evite Peron, kultne glumice i supruge generala Juana Perona, populističkog argentinskog vođe s polovice prošlog stoljeća. Gledajte dobro i uživajte u ženskoj ljepoti. No, zbog nje ne biste trebali previdjeti neke detalje. Ipak ste vi filatelist! Tu su dvije edicije, s Evitinim imenom i bez njega.
Ima i treća, s žigom servicio official, tj. službena marka. Mnoge zemlje, uključujući Argentinu, najčešće nisu izdavale posebne službene marke. To se rješavalo kompromisno, žigosanjem redovnih maraka, vjerojatno preostalih u remitendi. Racionalan i ležeran pristup, za razliku od apersonalnih kalvinističkih serija većine sjevernoeuropskih zemalja. A dobiveno je i nešto više. Neka mi bude dozvoljeno - dobivena je najljepša službena marka!
Branko Braum
Kad trapisti zupČaju
Trapisti iz Banje Luke su sve donednavno proizvodili sir, a u udaljenije krajeve su ga slali i poštom. Oni nisu bušili rupe u siru, nego na arcima s poštanskim markama. U ovom tesktu osvrnut ćemo se na marke Bosne i Hercegovine, izdane prije stotinjak godina i reći nešto više o zupčanju maraka. Prve su se poštanske marke počele koristiti prije otprilike 150 godina. Kao i danas, tiskane su u arcima i trebalo ih je razdvajati. U početku se arke razrezivalo ručno. No, to nije bio praktičan način razdvajanja maraka iz araka pa se počelo s preferiranjem vodoravnih i okomitih redova uzmeđu maraka - zupčanjem.
Zupčanje se od početka radilo strojno. Razlikujemo češljasto i linijsko zupčanje, no te postupke nećemo posebno opisivati, nego ćemo spomenuti da broj koji se navodi uz ostale podatke o svakoj marki označava broj rupica na 2 cm dužine ili širine marke. Najčešće je raster okomitog i vodoravnog zupčanja jednak. Tad je marka definirana jednim brojem. Primjerice, brojka 12 znači da na 2 cm marke ima 12 rupica. Ako je marka definirana dvama brojevima, npr 12:11, to znači da marka nije jednako zupčana vodoravno i okomito. Neke države su raster zupčanja rijetko mijenjale. Neke su to činile češće, katkad čak u okviru istog izdanja. Dobar primjer takvog "šaranja" su austrougarske marke BiH s razmeđa 19. i 20. stoljeća. U seriji Karjobrazi iz 1906. kriju se marke koje su svijetski rekorderi po broju raznih zupčanja. Ta serija inače slovi za jednu od najljepših serija svojeg vremena. I ovaj puta ćemo ispričati priču - Priču o siru. Svima je poznato da sireva ima raznih. Ementaler je onaj s rupama. Optimist tu vidi samo sir, pesimist samo rupe. Gdje nema rupa nema ni pesimizma. Sir trapist nema rupa, no zanimljivo je da su u BiH upravo proizvođači sira trapista, bušili rupe - doduše na u siru, nego na markama!
Godine 1869. je trapist Franz Pfanner kupio 100 jutara zemlje u predgrađu Banja Luke, Delibašnom selu, za to je platio 1400 dukata. Donator je bio trapistički samostan u Lausitzu zvan Maria Stern. Kraj Vrbasa je Franz Pfanner osnovao samostan i po donatoru ga prozvao Marija Zvijezda. Za dvije godine je banjalučki red trapista već imao 14 krava, miln, ciglanu, uskoro i pilanu te prvu hidroelektranu na Balkanu. Ubrzo su kraj samostana počeli nicati i vinogradi, a sagrađeni su pivovara, javna kuhinja i sirotište, bolnica. U najboljim vremenima se tu proizvodilo 400 kg sira trapista. Nešto se pojelo, nešto podijelilo, a nešto i prodalo. Naručeni sir se u udaljene krajeve salo i poštom. Za frankiranje paketa sa sirom mnogo su se koristile marke od 45 hellera iz serije Krajobrazi, s motivom Baščaršije. Jednom ih je prilikom u prodaji bilo samo nezupčanih pa su trapisti odlučili marke zupčati sami. Takav se postupak naziva "privatno zupčanje".
Branko Braum
Treba imati svog Amerikanca
Majka me još kao dječarca učlanila u filatelistički klub. Tamo smo bili pretplaćeni na domaće prigodne marke, i to neponištene. Organizirala je i inozemnu razmjenu pa je jednog lijepog dana stigao paket iz Amerike! Unutra je, uz gomilu maraka bio i katalog SAD-a, omanje digest izdanje. Zadivljen markama i američkom galantnošću dječak nije niti slutio da je poštarina bila možda skuplja od sadržaja paketa, jer većina maraka SAD-a ima malu katalošku vrijednost zbog velikih naklada. Velik broj stanovnika zavidnog standarda i pismenosti te mali godišnji broj izdanja rezultira nakladama od desetak, pa sve do stotinjak milijuna komada. No, nije baš sve u kataloškoj vrijednosti!
Marke SAD-a su po dizajnu, kvaliteti izrade i izboru motiva među prvima u svijetu. Tiskane su pri American Bank Note Company, kao i dolarske novčanice. Moj Amerikanac je početniku poslao pravu stvar, bez obzira na vrijednost. Zbirka se oko tog dalje omatala, po kontinentima i dekadama. Tko zna kako bi sad izgledala da nije naišao pubertet i važnije stvari. Otada je prošlo pedesetak godina i zaboravio sam kako se čovjek zvao. Neka bude John Smith. Thank You, John! Na sreću ima ljudi koji su zadržali kontinuitet u skupljanju. Jedan od njih je moj mladi prijatelj Krešo Zlonoga. On je iz puberteta izašao sa respektabilnom zbirkom i znanjem! A i on ima svog Amerikanca. Njegov se zove Rade. Nostalgija čini svoje, Rade je posebno zainteresiran za hrvatske marke. Ovdje toga ima napretek i eto prilike da se i Krešina zbirka obogati razmjenom. Kad se razne metode obogaćivanja iscrpe, zbirke se mogu objedinjavati. Jednog lijepog dana Krešo i ja to smo i napravili. Nakon kratkih pregovora postali smo kompanjoni.
Danas predstavljamo niz redovnog izdanja SAD-a, od 1922. do 1934., a tema niza su američke znamenitosti. Čini ga 27 maraka nominalnih vrijednosti od 1/2C do 5$ (br: 259 do 285 njemačkog kataloga - Michel). Nevelike su (cca 19 x 23 mm) i izuzetno lijepe. Tehnika dubokotiska im daje reljefnost. Svatko će tu nešto prepoznati:
S obzirom na visoku nakladu marke vjerojatno neće morati dugo gledati samo na stranicama Hrvatskog filatelističkog portala. Naći ćete ih u nekom zametnutom djedovom albumu ili na pismima iseljene rodbine. Tako se počinje, za raritete ima vremena! Prikazane marke su potpuno ili djelomično zupčane. Marke iz tiskare stižu u optjecaj oblikovane u svicima, karnetima, a daleko najčešće u arcima. Tu su zastupljene sve tri varijante. Svici su pretežno korišteni u automatima, zupčanje je dvostrano, a kod araka rubne marke mogu biti djelomično zupčane, kao i neke ovdje prikazane. U nizu su zastupljene i razne vrste zupčanja i tiska, no o tome drugom prilikom. Sad ćemo reći samo da se to označava posebnim kataloškim podbrojevima, a razlike u vrijednosti mogu biti velike. Prikazane su i razne vrste žigova. Strojnim žigovima (vidi: Detroit Mich.) marke se prethodno žigosalo. Pri slanju brojnih istovrsnih pošiljki (npr. novina) to se koristilo zbog brže manipulacije, čime se marke štitilo i od krađe. Tako žigosane marke mogu biti i predmet zasebnog sakupljanja.
Branko Braum
GRUS GRUS
Otkako su se prije stoljeća i pol pojavile prve poštanske marke, izdano ih je nepregledno more. Ono ozbiljnijim sakupljačima sugerira orijentaciju na uža područja. Spomenuti ćemo samo to da se zemljopisno najčešće sakupljaju marke vlastite države i kontinenta, a tematski vjerojatno fauna. Hrvatski filatelisti tako teško mogu predvidjeti marke koje je kreirao naš slikar i graver Zlatko Jakuš. Ne bi ih ni trebalo previđati jer predstavljaju vrhunska dostignuća na tom polju.
Jakuš je autor i prve marke Republike Hrvatske. I prekrasna hrvatska marka iz 1992. s motivom kralja Tomislava (jedina marka RH izrađena u jednobojnom duokotisku) njegovo je djelo. Jakuš je gravirao i stotinjak švedskih maraka radeći strpljivo 30 godina u svom ateljeu u Stockholmu. Ne bi ga trebali izbjeći ni sakupljaći faune. Osobito ne njegove ždralove što u suton slijeću na močvarnu livadu, obasjani nebom boje vinski crvene svile. Nakon dugog puta našli su obrok i konak. Umorni su i dostojanstveni. Žamor njihovih glasova "kru kru" sve je tiši, polako se spremaju na spavanje. Možda sam kao prirodnjak subjektivan, no kad bi u svojoj zbirci od stotinjak tisuća različitih morao birati najljepšu svakako bi ušla u uži izbor. Ždral kod mnogih naroda zuzima posebno mjesto među pticama. Zasluženo! To je ptica iznimne ljepote, fizičkih, intelektualnih i karakternih osobina. Evo što o njemu pišu dva "birdwatchera". Dr. Stjepan Gjurašin mu je u svojoj knjizi "Ptice", dio drugi (izdanje Matice hrvatske 1901.), posvećuje šest stranica izuzetnog teksta. Između ostalog piše: "Hrvatske krajeve posjećuju ždral dva puta u godini: za jesenske i proljetne seobe... Svaka se četa poreda u podobi slova V, gdje je šilak okrenut napried. Na čelu leti najiskusniji i najstariji ždral kao vođa, a lijevo i desno od njega redomice članovi... neobične ih pojave mogu prisiliti da za neko vrijeme prekinu svoj put i nad njih lebde, kao npr. požar. Tako pripovjeda Brehm, da je vidio još kao dječarac, kako su putujući ždralovi kružili nad nekim selom u Thuerinžkoj, koje je gorjelo. Kako se nesreća noću dogodila, strašno je bilo vidjeti ptice nad plamenom, kao kakve sablasti, dok je strahotu još više povećavalo blejanje goveda, prasak vatre i jauk nesrećenih ljudi..." Kaže se da je i naš slavni Nikola Zrinski svoj kalpak imao urešen ždralovim perjem.
A što o ždralu piše Zlatko Jakuš u svojoj knjizi "Umjetničko putovnje od Hrvatske do Švedske": "...ždral, rimjerice, ima ljupko latinsko ime: Grus grus. Čovjek koji je ptici dao latinsko ime bio je Carl von Linné. Poznat ostatku svijeta kao Linnaeus, uveo je binarnu nomenklaturu po kojoj svaka biljka i životinja ima naziv roda i vrste. Bila je to važna prekretnica u prirodnoj znanosti..." Između dvoje citiranih autora protutnjalo je cijelo stoljeće. Gotovo sve se promijenilo. Isti su ostali samo ždralovi! Slikar nemože biti svatko, slikar i graver malo tko. Zato ta vještina i izumire, sve manje ljudi se time bavi. Zamislite si samo izradu klišeja za ždralove (ili neku drugu marku) u mjerili 1:1 na čeličnoj ploči. Ta tehnika se nije mijenjala stoljećima. Gjurašin je pak bio vrhunski zoolog, a njegove knjige o pticama bile su mi svojevrsna biblija. Pokušajte ih naći u nekom antikavarijatu!
Švedska je najčešće i najdulje od svih europskih zemalja pri izradi maraka rabila tehniku graviranja. Stvoren je izniman opus, bez kiča i šarenila. Zbog velikih edicija kataloška vrijednost maraka nije osobita. Estetika je odlučila da marke Europe predstavimo preko Švedske, našeg Jakuša i Grus grusa.
Hrvatski kralj Tomislav, 1992., Zlatko Jakuš
Branko Braum
CRNI PENNY - PRVA MARKA
Prva poštanska marka izdana je 1840. u Velikoj Britaniji, no ideja o izdavanju maraka za poštansku upotrebu postojala je i prije. Na prvoj marki lik je kraljice Viktorije prabake engleske kraljice Elizabete II., poznate kao strastvene filatelistice. Hrvatska pošta pri promociji poštanskih maraka koristi rečenicu - Filatelija je hobi kraljeva! Kada čovjek malo bolje razmisli, ima nešto u tome. Kraljevi su obično imućni i obrazovani, imaju mnogo pomočnika te dobre veze na pošti. Osim toga, svatko voli sakupljati svoje slike, a na markama su ih često pronalazili. Engleska kraljica Elizabeta II. najpoznatija je okrunjena glava koja se bavi filatelijom. Njezina zbirka je među najvećima na svijetu. I red je da bude tako jer prva izdana marka prikazuje njezinu prabaku, kraljicu Viktoriju.
Viktorija je vladala toliko dugo (1837. - 1901.) da njezino razdoblje u britanskoj povijesti često nazivaju viktorijinim dobom što podrazumijeva tadašnja postignuća u politici i umjetnosti te načinu života britanskoga establishmenta. Tada je djelovao Rowland Hill, poznat kao reformator pošte. Prva poštanska marka - nezupčana je, crne boje, nominalne 1 pennya s likom Viktorije i vodoznakom krune. To je poznati crni penny, zvan još i penny black. Izdano ih je 68 miljuna primjerka, a smatra se da je na životu još oko miljun i pol. Nedavno mi je mladi filatelistički kolega ponosno pokazao tu malu crnu marku zaštićenu trostrukim slojem Hawida. Hawid je komercijalno ime zaštitnih folija za marke koje štite od mehaničkih oštećenja, vlage i mogućeg ljepljenja na podloge albuma. Proizvodi se u trakama dugačkim dvadesetak centimetra, a širokim od dva centimetra na više. Budući da je crni penny izdan u golemoj količini ne spada među najvrednije primjerke. Žigosana marka dobre kvalitete danas dostiže tržnu vrijednost od stotinjak eura. No, komadi araka s više maraka su mnogo vrijedniji. Oni imaju tzv. ljubiteljsku vrijednost i ne može ih se procijeniti.
Na slici je prikazana žigosana marka. Danas su poštanski žigovi okrugli, s brojem i nazivom pošte te datumom žigosanja, odnosno slanja. U prvo vrijeme nije bilo tako pa je rijedak žig danas katkad vrijedniji od same marke. U donjim kutovima marke pirmjećujemo slova. Svaka marka iz arka ima drugu kombinaciju. To se provlači gotovo do kraja viktorijanskog doba. Evo još jedne poslastice za sakupljače. Kao izumitelja prve poštanske marke spomenuli smo sira Rowlanda Hilla. Tu je titulu dobio zbog reforme pošte koja je donijela i prve marke. Sigurno ju je zaslužio iako je pošta u Velikoj Britaniji prvih deset godina nakon njegove reforme poslovala s gubitkom. Potomci Jamesa Chalmersa, međutim, tvrde da je on "otac" ideje o markama i spore se s Hillovim potomcima oko toga. Da zadovoljimo pravdu, reći ćemo da je otac te ideje Slovenac, Lovrenc Košir. Kao službenik austrijske pošte on je uvođenje poštanskih maraka predložio ministarstvu u Beču još 1835., ali to tada nije bilo prihvaćeno. Uspomen na Košira prikazujemo i marku bivše države, izdanu 1948., kojom mu se odužila domaća pošta. Ova na slici ima pogrešku - francuskom tekstu piše DJ umjesto DU!
Branko Braum
CONTRADICTIO IN ADJECTO
Uz redovna izdanja poštanskih maraka s vremenom su se sve češće počele izdavati progodne marke i blokovi s atraktivnim motivima, koje su manje služile za slanje pošiljka, više za same filateliste. Nakon što su se Britanci prvi počeli služiti poštanskim markama brzo su se za tim primjerom povele i druge zemlje. Prije 150 godina marke su već svuda bile u upotrebi. Ubrzo su ih entuzijasti počeli sakupljati, a filatelija je poštama počela donositi dodatan dohodak. Osim redovnih poštanskih maraka s vremenom su se počele izdavati prigodne marke koje su manje služile za slanje pošiljaka, a više za same filateliste. Sve je to dugo bilo u razumnim okvirima sve dok se 60-ih godina prošlog stoljeća nije pojavila hiperprodukcija prigdnih izdanja s motivima atraktivnim sakupljačima. Flora, fauna, svemirski program, umjetnost, folklor, minerali, da ne nabrajamo dalje. Pošte gotovo svih država kao da su se natjecale tko će više toga izdati.
Tih je godina i većina kolonija stekla nezavisnost. Novostvorene afričke države, emirati i otočja uključili su se u izdavanje prigodnih maraka i ubrzo preuzeli vodstvo. Što je država bila egzotičnija, manja ili sa manjim budžetom to su joj te "sličice" bile brojnije i većih formata. Specijalitet zemalja iza "željezne zavjese" bilo je strojno žigosanje takvih serija maraka, kako bi im se poništila nominala vrijednost. Najočitiji prmjer takve komercijalizacije poštanskih maraka na uštrb njihove osnovne namjene su blokovi. Blok je arak s jednom ili više istovrsnih ili različitih maraka. Ima širok rub i često ukrašen i/ili tekstualno opisan. Blok ili pojedine marke iz njega imaju frankaturnu vrijednost, no s poštanskog gledišta on je potuno suvišan. Blokovi su navedeni u svim katalozima i katkad sakupljače tjeraju u očaj. Kao prvo kataloška vrijednost im je "napuhana", a osim toga u albumima zauzimaju mnogo prostora. Naime, ozbiljan sakupljač uglavnom želi komplementirati neku državu ili barem sakupiti većinu njezinih maraka. Marke slaže kronološki i ostavlja prostor za one koje mu nedostaju. Drukčiji pristup vodi višestukom preslagivanju što nije dobro za marke, ali ni za sakupljaća. Neki su blokovi veći od normalnog formata pisma ili razglednice pa predstavljaju contradictio in adjecto.*
Prvi blok je izdan u Luksemburgu. Zemlja kojoj je u tome trebalo odati priznanje je Italija. Iako su Talijani bili skloni falsifikatima na račun pošte, ovaj su se put iskazali. Prvi blok izdali su tek 1985. u povodu svjetske izložbe filatelije u Rimu. Blok je čak "pristojnih" dimenzija 86:57 mm pa se može nalijepiti na kuvertu i još ostane prostora za adresu i naljepnice poput onih Ekspress ili Par Avion. Poznato je da se Italija kao držva formirala tek u drugoj polovici 19. stoljeća, a ujedinjujući faktor bio je Pijemont. Dotad su na tom prostoru postojale državice poput Modene, Napulja, Parme, Romange, Sicilije, Toscane te Sardinije koja je izdavala i svoje zasebne marke. Slična je situacija bila i u Njemačkoj koju je ujedinila Pruska, oko koje su se okupile državice koje su dvadesetak godina izdavale svoje marke. Ove marke su na cijeni, no među njima ima i mnogo falsifikata.
* Contradictio in adjecto - proturječje sa svojstvom
Branko Braum