Hrvatski filatelistički forum

POVIJEST FILATELIJE

Filatelija (filos - prijatelj, atelia - oslobođeno plaćanja - jer se na frankirano pismo ne plaća nikakva druga pristojba) je naziv za ljubav prema poštanskim markama, njihovo sakupljanje i proučavanje, također sakupljanje omotnica, žigova i drugog poštanskog materijala. Filatelisti marke skupljaju u albume, isto kao i numizmatičari, rijetki primjerci poštanskih maraka (novčića ili novčanica) postižu visoke cijene.

Nastanak poštanske marke

Nekada su se poštanske usluge plaćale gotovim novcem, a plaćao ih je primalac pošiljke. Takav način naplačivanja se pokazao nevaljanim jer se nerijetko događalo da pošiljtelj jednostavno iz vanjske strane omotnice u sklopu adrese napisao poruku kao npr. dolazim ili dobro sam i normalno primalac pročitavši poruku odbio je primiti pismo i pošta je ostala bez svoje naknade (poštarine) za isporučenu poštu. Tada je Englez Rowland Hill došao na ideju da se tiskaju male potvrde koje bi se ljepile na poštanske pošiljke i tako smo dobili prvu marku 6. svibnja 1840. tiskanu u Velikoj Britaniji glasoviti "Penny Black". U Hrvatskoj, koja je tada bila u sklopu Austro-Ugarske Monarhije, prva marka je bila izdana 1850. godine.

Kuća u kojoj je živio i spomenik, Rowland Hill (3. prosinac 1795. - 27. kolovoz 1879.)

U prvo vrijeme marke koje su izlazile u arcima morale su se škarama izrezivati iz arka na pošti, što je bilo nespretno i sporo, sve dok 1847. Englez Archer nije izumio stroj za perforiranje (rupičanje) maraka. Sada su se marke iz arka mogle istrgavati ručno, a tako istrgavane marke dobile su zupce na svojim rubovima.

Počeci filatelije

Prvi sakupljači maraka javljaju se oko 1850. te s njima javljaju i prvi trgovci markama kao i prvi falsifikatori i varalice. U prosincu 1861. Alfred Potiquet izdaje prvi katalog maraka u Parizu. U njemu je bilo obrađeno 1080 "naljepnica" i 132 omotnice. Već u siječnju 1862. izlazi katalog J. B. Moensa iz Bruxellesa, a malo kasnije u Londonu izdaju svoj prvi katalog Frederick Booty i Mount Brown. Prvi američki katalog "The Stamp Collector’s Manual", djelo A. C. Klinea iz Philadelphie, pojavio se oko 1862., a 1867. izdan je i prvi "katalog" još danas poznatog izdavača J. W. Scotta. Riječ katalog je uvjetno upotrebljena jer se radilo o samo jednoj stranici. Francuz M. Herpin je 1864. nazvao sakupljanje maraka "filatelijom" i tako izbacio iz upotrebe riječ "timbromanija" kako se do tada nazivala "ljubav prema poštanskim markama".

Prvi klubovi ili društva sakupljača maraka nastali su oko 1856. na teritoriju SAD-a. U Hrvatskoj prvo društvo je osnovano 1890. u Dubrovniku, ali nažalost nije bilo dugoga vijeka. Najstarije društvo u Hrvatskoj "Hrvatsko filatelističko društvo" koje i danas djeluje osnovano je 1897. u Zagrebu. Tadašnje sakupljanje maraka ni u čemu nije nalikovalo današnjem, kad milijuni sakupljača širom svijeta posvećuju dobar dio svog novca i slobodnog vremena sakupljanju tih "šarenih papirića". Tada su se sakupljanjem bavila pretežno djeca jer odraslima to "kao ne priliči" i dan danas često odrasli filatelisti nailaze na nerazumijevanje okoline za svoj hobi. U prodaji tad nije bilo ni albuma, ni pribora, a niti priručnika - do 1861. godine. U to vrijeme su se skupljale "generalne zbirke". Do 1860. u čitavom je svijetu bilo izdano nešto više od 700 maraka pa su se zbirke od 200-300 maraka smatrale velike i bogate.

Ozbiljnih filatelista koji su znali nešto o zupčanju, boji ili o tipovima vodoznaka gotovo da nije ni bilo. Od tih početaka pa do danas puno se napredovalo u filateliji, danas iza sebe imamo više od 100.000 knjiga, na tisuće klubova i udruženja koji okupljaju cijelu vojsku od preko milijun ljudi koji sakupljaju marke širom svijeta, znanja koja se predaju na katedrama, jednom riječju filatelija je danas svojevrsna znanost koja izučava kulturu i povijest nekog naroda ili države.

Pismo s prvom poštanskom markom "Penny Black" - 6. svibanj 1840.

PRVA IZDANJA POŠTANSKIH MARAKA U DRUGIM DRŽAVAMA

Britanski sistem su prvi prihvatili u švicarskom kantonu Zurich. Godine 1843. su izdali marke nominalne vrijednosti 4 i 6 groša koje su vrijedile samo unutar kantona. Iste godine je sljedilo izdanje u kantonu Genova, a dve godine kasnije i u Basel-u.

Zurich, kantonska marka, 1843.

Godine 1843. ovaj trend je nastavio i Brazil. Izdali su marke sa vrijednostima: 30, 60 i 90 reisa, koje su zbog izgleda nazvane "bikove oči".

Brazil, "bikovo oko", 1843.

Prva kolonija Velike Britanije koja je počela koristiti poštanske marke je Trinidad 1847. godine. Izdao ih je David Brice vlasnik broda SS "Lady McLeod", koja je plovila od obala Port of Spain do San Fernanda. Marka se koristila samo za prijevoz robe na tom brodu. Na gornjoj polovici marke je bila ugravirana slika broda.

Otok Trindad (britanska kolonija), nazvana "Lady McLeod", 1843.

Prve poštanske marke na teritoriju SAD-a su izašle 1845. u državi New York. Marke su bile sa portretom Georga Washingtona istim koji je korišten i na kovanicama. Ove marke su u početku vrijedile samo u državi New York, a kasnije i u mnogim drugim većim mjestima. Godine 1847. je vlada SAD-a izdala marke od 5 i 10 centi sa likom B. Franklina i G. Washingtona.

Francuska je 1849. izdala marke sa likom boginje Ceres, marke sa njenim likom su se pojavljivale i na nekim sljedećim izdanjima. Belgija je na svoje prve marke stavila lik kralja Leopolda I i na njih nije stavila oznaku države. Iste godine je marke izdala i nezavisna njemačka kneževina Bavarska. Marke od 1, 2 i 3 krajcara su bile kvadratnog oblika i to su prve kvadratne marke ikad izdate. Na područjima koja su bila pod Austro-Ugarskom, upotreba maraka je počela od 1. svibnja 1850. godine.

Sa odlaskom Turske sa balkanskog poluotoka nastale su nove države. Od novonastalih država, prva poštanske marke izdaje Srbija 1866., Crna Gora 1874., Bugarska i Bosna i Hercegovina 1879. koja još uvijek nije imala samostalnost već je bila pod vojnom upravom Austro-Ugarske. Vjerovatno zbog toga marke nisu imale natpis države.

Ove marke su se mogle koristiti samo unutar svojih država stvorila se potreba za međudržavnim dogovorom oko izdavanja poštanskih maraka. Davne, 1874. osnovan je Svjetski poštanski savez (UPU). Danas je UPU specijalizirana agencija pri Ujedinjenim narodima. Usporedno sa uvođenjem poštanskih maraka nastaje jedan novi hobi skupljanje istih ili "Filatelija".

CRNI PENI - PRVA POŠTANSKA MARKA NA SVIJETU

Prva poštanska marka na svijetu, glasoviti "Penny Black", u prometu se pojavila 6. svibnja 1840., a njezin idejni tvorac bio je Rowland Hill, koji će upravo zahvaljujući tom svojem "izumu" kasnije moći svojem imenu i prezimenu dodati i riječcu "Sir". Neki izvori spominju da je ova marka u prodaju bila puštena još 1. svibnja u gradu Bathu, ali u obvezatnu je uporabu ušla šest dana poslije. Ipak, poznate su i omotnice na kojima je marka poništena još 2. svibnja. Očito je da je za takve pošiljke poštarina bila plaćena dvaput: po starom i po novom tarifnom sustavu i modelu. Sva je prilika da je to i najpoznatija marka ikad izdana. Vrednota od dva penija, tzv. u prometu se našla 8. svibnja iste godine, odnosno dva dana poslije.

Sir Rowland Hill

Prije 1840. poštanske tarife u Ujedinjenom Kraljevstvu za isporuku pisama ovisile su o dužini prijeđenog puta i broju listova. Poštarinu je morao platiti primatelj, a ne pošiljatelj pošiljke, a sustav koji bi omogućio plaćanje poštarine unaprijed jednostavno nije postojao. Budući da su cijene poštarina bile vrlo visoke, mnogi su ljudi odbijali primiti upućenu im pošiljku, sve dok 1837. upravitelj pošte s titulom Postmaster General, Rowland Hill, nije predložio niz reformi u domaćem poštanskom prometu. Reforme su između ostalog, donosile i ove promjene: pošiljka se uz cijenu od jednog penija za težinu do pola unce može uputiti u bilo koje mjesto Ujedinjenog Kraljevstva, bez obzira na dužinu puta. Poštarina se plaća unaprijed, plaća je pošiljatelj, a ne primatelj, a kao dokaz da je poštarina plaćena, na omotnicama će prije slanja biti nalijepljen mali, straga, gumirani papirić, tiskan u boji. Hillove su se reforme našle u parlamentu i 1839. donesen je zakon, tzv. Penny Postage Act - uvod u tiskanje i stavljanje u promet prvih poštanskih maraka.

Skica Rowlanda Hilla - "Penny Black"

Godine 1837. Hill je predložio i uvođenje u promet posebnog lista papira koji se može presaviti tako da nalikuje omotnici. Parlament je Hillu odobrio dvogodišnji ugovor da razvije i ispita novi poštanski sustav, pa su se on i izvjesni Henry Cole neko vrijeme nadmetali u traženju najpogodnijeg načina za plaćanje poštarine. Niti jedno od predloženih 2.600 rješenja nije im se činilo dovoljno dobrim, pa je početkom 1840. Hill u uporabu pustio omotnice Mulready - u likovnom smislu, djelo tadašnjeg poznatog karikaturista Williama Mulreadyja. Od tih se vremena neke stvari nisu promijenile: i dandanas je profilni lik monarha sastavni dio svake britanske marke, a na njima se nikad ne pojavljuje ime zemlje izdavateljice - u znak zahvalnosti za jedan od najkorisnijih (i najpopularnijih) izuma čovječanstva uopće.

"Penny Black"

Dodajmo tomu još jednu osobitost: za razliku od brojnih drugih zemalja gdje se na markama mogu naći mnoge osobe iz javnog života, sporta, biznisa itd., na britanskim se markama, osim monarha, u pravilu može naći samo lik osobe koja više nije živa. Iznimke od tog pravila iznimno su rijetke. Pripreme za stvaranje prve poštanske marke započele su godinu dana prije kad su Hill i Cole posjetili tiskaru Perkins, Bacon i Petch, raspitujući se o mogućnostima tiskanja takve novotarije. Tiskara se tad obvezala napraviti matricu u kojoj će biti ...najbolja gravira njezina Veličanstva koju će izvesti ponajbolji umjetnici..., pa je Rowland Hill uoći Božića naručio njezinu izradu. Kraljićinu glavu valjalo je "skinuti" s medalje zvane City Medal, koju je napravio William Wyon, glavni kraljičin graver pečata, istodobno i vrhunski graver kovnice koji je medalju oblikovao prigodom kraljičina posjeta Guildhallu dvije godine ranije. Ipak, tiskara je bila zamoljena da prije nego što započne njezino graviranje pripremi skicu marke. Iz tog su razdoblja poznata tri eseja u crnoj boji na bijelom papiru. Na prva dva izrezani kraljičin profilni lik nalijepljen je na podlogu, dok je na trećem rukom pisan tekst "Post Office Half Ounce One Penny". Svi se primjerci mogu vidjeti u londonskom muzeju Victoria i Albert. Potkraj siječnja 1840. Rowland Hill je osobno dao naputke za natpis koji je trebao biti "Postage One Penny", ukidajući tako riječi "Half Ounce" koje su se nalazile u prvotnom rješenju. Početkom ožujka te godine master-matrica predočena je kraljici kojoj se likovno rješenje buduće marke jako svidjelo.

Jedan od razloga zašto se na marci našao lik kraljice Viktorije, koja je tad na prijestolju sjedila tek tri godine, bila je i činjenica da je njezin lik bio prepoznatljiv i najširim dijelovima pučanstva. Valja naglasiti da profilni portret prikazuje kraljicu kojoj je tada bilo dvadeset godina. Kao što smo već naveli, poštanska tarifa od jednog penija značila je da je pismo težine do pola unce moglo za tu cijenu biti poslano u bilo koje mjesto Ujedinjenog Kraljevstva. Ističemo kako je precizna terminologija u kontekstu rađanja prve poštanske marke od posebna značenja. Sukladno tomu, marka se (riječ je o poštanskim markama, a ne o markicama, jer imenica "markica" u hrvatskome jeziku ima posve različito značenje, pa se u filateliji može uzeti tek kao odraz posvemašnje filatelističke nepismenosti ili pak u pejorativnom smislu) pojavila u Engleskoj, ali Engleska je dio Ujedinjenog Kraljevstva, dok je Velika Britanija i politički, ali još više zemljopisni pojam i označuje otok na kojem su i Engleska, i Škotska, i Wales. Novčana jedinica u kojoj je izražena nominalna vrijednost prve marke je penny (množina pence), ali posve je nepotrebno u hrvatskome jeziku penije pretvarati u pense, baš kao što je nepotrebno, ali i tragikomično prevoditi imena vladara, što u suvremenoj praksi i nije tako rijedak slučaj. Naime, Ujedinjenim Kraljevstvom danas vlada Elizabeta II, a ne Rezika, pa ne valja ni kraljeve koji nose ime George pretvarati u Đure, jer ni Stephani nisu Stevice.

U vrijeme nastanka prve poštanske marke britanska se funta dijelila na dvadeset šilinga, a svaki je šiling imao dvanaest penija - podatak koji neće biti nevažan u oblikovanju araka prvih maraka. Iz toga proizlazi da se funta dijelila na 240 penija, a ne na stotinu, kao danas. Istini za volju, valja reći da je nekoć svaka funta imala i četiri krune, a krunu je činilo pet šilinga. Sve do 15. veljače 1971., tzv. D-dana (Decimalni dan), kad je Britanija, barem što se tiće novca, prešla na decimalni sustav, postojala je i kovanica koju se od milja zvalo half-a-crown. Riječ je o najljepšem primjerku novijeg britanskog kovanog novca u vrijednosti od dva šilinga i šest penija. Cijela kruna, odnosno pet šlinga kao kovanica više nije postojala. Da stvar bude malo zamršenija, u računanju se nerijetko spominjala i gvineja, ali ona nije bila novčanica, nego mjera koja je označavala jednu funtu plus jedan šiling, odnosno 21 šiling. Osobito je bilo udomačena pri izražavanju cijene, recimo, odjevnih predmeta. Prije uvođenja ove jedinstvene poštanske tarife poznate kao Uniform Penny Postage koja se temeljila na težini pošiljke, mjerodavni su čimbenici bili dužina koju je morala prevaliti pošiljka i broj listova u pošiljci. Što se tiče tiskanja, prve su marke bile tiskane tehnikom jednobojne linijske gravire. Boja je bila u izdubenim utorima na ploči i pritiskom se prenosila na papir. Tisak je bio povjeren tiskari Perkins Bacon i Petch (od 1852. samo Perkins, Bacon & Co.). Ova je tiskara posjedovala strojeve poznate pod nazivom "Rose" koje je izumio i usavršio Perkins osobno, da na njima tiska zamršene podloge novčanica. Budući da se vlast uvelike brinula zbog mogućih krivotvorenja budućih maraka, sva je prilika da je upravo posjedovanje tih strojeva bilo odlučujući čimbenik prigodom biranja tiskare kojoj će se povjeriti posao. Ugovor o tiskanju maraka spomenuta će tvrtka zadržati sljedećih četrdeset godina, a cijelo to vrijeme dizajn prve marke tek će se neznatno mijenjati.

Tiskarski stroj na kojem je tiskana prva poštanska marka - "Penny Black"

Upravo zbog desetljeća postojanja i linijskom gravirom tiskane klasične marke, u godinama koje će uslijediti, ove će marke biti predmet mnogih studija i proučavanja. Nikada i ni za koju drugu skupinu poštanskih maraka filatelisti neće biti toliko zainteresirani, a rekonstruiranje samo jedne tiskarske ploče pothvat je za koji je potrebno mnogo više od jednog ljudskog života. Rekonstruirati tiskarsku ploču znači skupiti sve marke iz jednog arka tiskane jednom te istom tiskarskom pločom. U daljnjem tekstu vidljivo je zašto je to tako težak, da ne kažemo nemoguć pothvat. Primijenjena tehnika tiska u linijskoj graviri u najvećem broju priručnika poznata je pod stručnim nazivom intaglio. Originalna ploča (Die I) zapravo i nije bila prva. Prethodna je bila odbijena jer je pozadinu marke ostavljala suviše svijetlom. Prva prihvaćena ploča djelo je Charlesa i Fredericka Heatha. Kraljičina glava, kutovi i zvjezdasti uresi u kutovima, riječ "Postage" i nominalna vrijednost bili su ručno gravirani. Marke su bile tiskane u arcima od 240 komada (12 x 20). Kako se, kao što smo naglasili, funta dijelila na 240 penija, bilo je očito da je cijena cijelog arka bila jednu funtu, njegova polovina 10 šilinga, a jedan vodoravni red samo jedan šiling. U donjim kutovima marke su bile označene slovima pomoću kojih se može točno utvrditi njihov položaj na tiskarskoj ploči.

mlada kraljica Viktorija

Poznata su četiri različita tipa fonta, a marke su u dvadeset vodoravnih redova nosile slovne oznake. Označivanje kutova slovima bila je svojevrsna zaštita od krivotvorenja jer je svaka marka unutar jedne tiskovne ploče imala različitu kombinaciju slova, tako da nisu postojale dvije jednake. Teoretski se pretpostavljalo da bi svaki potencijalni krivotvoritelj krivotvorio samo jednu marku ili pak manje kombinacije slova, pa bi zahvaljujući slovnim oznakama koje bi se ponavljale unutar ploče takva krivotvorina bila lako otkrivena. Počevši s izdanjem vrednote od dva penija 1858. sve britanske marke tiskane tehnikom linijske gravire imale su slova u sva četiri kuta. Bila je to dodatna mjera sigurnosti. Njome se, osim već spomenute zaštite, nastojalo spriječiti i spajanje dviju maraka koje su u jednom dijelu bile poništene kako bi se od rabljenih napravila čista i ponovno upotrijebila za frankiranje.

Prve marke nisu bile zupčane, nego su se izrezivale škarama. Zato i postoje tolike razlike: neke imaju lijepe i široke rubove, a neke su dobrano sužene ili čak zasječene. Zupčanje će se pojaviti tek 1854. godine. Budući da su marke bile tiskane na papiru s vodenim znakom u obliku male krune, svaka je marka zapravo u papiru imala svoju malu krunu. Zbog istrošenosti je za tiskanje "Penny Black-a" upotrijebljeno čak 11 tiskarskih ploča. U početku su se marke poništavale žigom u obliku malteškog križa crvene boje, a onda se prešlo na crnu boju. Naime, 1841. neke su ploče bile upotrijebljene za tiskanje, tzv. "Penny Red", pa bi crveni žig na njima bilo teže vidjeti. Pojava poštanske marke i nov sustav naplate poštarine u Ujedinjenom Kraljevstvu stekli su iznimno veliku popularnost. Unatoč tomu što je riječ o prvoj marci, "Penny Black" nikad nije bio odviše skup. U razdoblju od samo dvije godine (1840. - 1841.) izdano ih je oko 68 milijuna, a pretpostavlja se da ih je "preživjelo" oko milijun i pol. Današnja cijena ove marke uvelike varira, ovisno o očuvanosti i stanju u kojem jest. Primjeren, lijepo poništen primjerak vrijedi stotinjak eura. Za razliku od toga, lijepi, dobro očuvani, ali neponišteni primjerci mnogo su rjeđi i mogu vrijediti od 3.000 eura naviše.

Jurica Miletić

ZANIMLJIVOSTI IZ POVIJESTI FILATELIJE

Stroj za zupčanje maraka je izumio Irac Archer Henry 1848. godine.

Austrija je prva uvela marke za novine 1851. godine. Austrija je izdala prvu marku 1. lipnja 1850. godine. Ova je marka bila upotrebljavana i u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji, jer su bile dio austrijskog carstva. Naziv za marku bio je: listovka ili listarka.

Austrija je prva uvela biljeg 1854. godine.
Austrija je prva uvela dopisnicu 1869. godine.

Prvi trgovac markama pojavio se već 1850., J. B. Moens iz Bruxellsa.
Prva burza maraka održana je u Njemackoj 15. svibnja 1863. u Mainzu.

U Zagrebu marke su se mogle kupiti u Dugoj ulici, u knjižari čiji je vlasnik bio Ferdo Strmečki.

Prvi put su na jednoj izložbi u Bruxellesu 1852. prikazane su i marke.
Prva samostalna izložba sakupljača maraka održana je u Dresdenu 1870. godine.

U Zagrebu je 1907. održana prva hrvatska filatelisticka izložba.

Godine 1864. izdan je katalog maraka u Firenci.

Od 1865. u Engleskoj djeluje sekcija sabirača maraka.

Prvi poznati sakupljač u Hrvatskoj bio je Oskar Simić, župnik Sv. Martina pod Okicem. U pionire hrvatske filatelije spadaju: Dragutin Dukat, Dragutin Gogolja, Franjo Bartowski, dr. Fran Gundrum Oriovčanin.

Svjetski poštanski savez (UPU) osnovan je 1874. godine.

Prvo filatelističko društvo "Philatelia" osnovano je u Dubrovniku 1890., a osnivači su bili Muller, Gondola, Đupanović i drugi. Kasnije se zvalo "Societa Philatelia", pod predsjedavanjem gospodina Frane baruna Gundulića.

Na dan 1. lipnja 1896. osnovano je Hrvatsko filatelističko društvo (HFD) u Zagrebu. Prvi predsjednik HFD-a bio je dr. Eugen Sladović. Pravila društva potvrdila je Zemaljska Vlada 14. ožujka 1897. godine. Članovi su se sastajali svake subote u gostionici Dragice Kregar, u Gundulićevoj ulici broj 4. Poznati članovi bili su: Franjo Bučar, Dragutin Dukat, Dragutin Gogolja, Stjepan Jarić, Ivan Kerschbaumer, Antun Mikšić, Vjekoslav Panian, Peroslav Paskijević, Dragutin Taborski, Nikola Grahor i Dragutin Zistler.

web hosting powered by www.zubak.com