Philatel Philatel

Osnutak HFD i prva hrvatska filatelistiČka izloŽba

Bez ikakve sumnje može se reći da je reformator engleske pošte Rowland Hill bio izniman vizionar te je već zbog toga zaslužio plemićki naslov Sir ispred svojeg imena. U svojem svekolikom vizionarstvuni u snu nije mogao predvidjeti što će jednog dana značiti tako "opskuran" hobi pod danas manje više diljem svijeta usvojenim nazivom filatelija. Hillova poštanska reforma koristi poštansku marku kao sredstvo plaćanja određenih poštanskih usluga unaprijed, štoje za ono doba bilo donekle revolucionarno, ali je isto tako bilo i logičan slijed niza sličnih prijašnjih pokušaja. Zamisao sličnu Hillovoj imao je još 1653. stanoviti DeValayer, zakupnik pošte, dakle u doba vladavine Luja XIV., francuskoga kralja poznatijeg pod imenima Luj Veliki. Tako su uvedeni poštanski kovčežići, pošiljku je valjalo izvagati, upisati pošiljatelja i primateljate na kraju platiti poštansku pristojbu. Ovdje treba spomenuti i Škota Jamesa Chalmersa koji je još 1834. znancima pokazivao prve pokusne marke, a 1837. svoju je zamisao prenio i jednom članu parlamenta. Neki bi ovdje spomenuli i Slovenca Lovrenca Košira, ali ova vrlo sporna rasprava o tome je li on istinski tvorac ideje o poštanskoj marci nije predmet ovog teksta. Ostaje međutim neosporna činjenica da čitav svijet daje prednost Rowlandu Hillu te se tako prva poštanska marka pojavila u Engleskoj 6. svibnja 1840. godine.

Prva poštanska marka na svijetu - "Penny Black"

Nasuprot tome, kolekcionarstvo u svim svojim oblicima nije nikakva novina. Njega Karel Čapek u svojoj glasovitoj pripovijetki "Zbirka maraka" poistovjećuje s muškim nagonom ili možda običajem iz doba prvobitne zajednice, razdoblja plemenske kulture kada su muškarci, to jest lovci u plemenu izrađivali zbirke glava svojih neprijatelja, otetog oružja, medvjeđih koža, jelenjih rogova i uopće svega što su mogli ugrabiti kao plijen. Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić bio je u povodu svečanog otvorenja nacionalne filatelističke izložbe CroatiaPhila 2001. u Zagrebu daleko miroljubiviji, rekavši pritom u svojem uvodnom govoru o filateliji sljedeće: "Sakupljanje je prastara, možemo slobodno reći tradicija, od koje je često ovisio i goli život. Kako je civilizacija s vremenom napredovala, tako je i čovjek u svom razvoju evoluirao pa je samim time smisao sakupljanja postao različit. Danas više nije u pitanju samo prvobitno sakupljanje hrane u obliku raznih plodova prirode i tome slično, već možemo govoriti o puno sofisticiranijoj, kako smo je već na početku nazvali, tradiciji koju kao dio ljudske naravi možemo nazvati hobi". Sve u svemu, jesmo li počeli od lovačkih trofeja - makar to bile i neprijateljske glave, zbirke rogova, plodova ili možda oružja - krajem 19. stoljeća došli smo do filatelije!

Novi oblik kolekcionarstva

Vratimo se još jednom u razdoblje viktorijanske Engleske. Prva poštanska marka, na kojoj je bio lik kraljice Viktorije, izdana je početkom svibnja 1840. godine. Listajući golemo obilje filatelističke literature koja danas postoji, možemo naći vrlo različite podatke o prvim početcima organizirane filatelije, dakako, ako pod tim pojmom kao "conditio sine qua non" uzmemo postojanje nekog oblika filatelističkog društva, dakle organizirane udruge koja okuplja pripadnike ovoga novog oblika kolekcionarstva. Tako nam jedan podatak govori da se prvo filatelističko društvo, odnosno ogranak filatelista pojavio u Engleskoj još 1865., zatim 1866. u Sjedinjenim Američkim Državama, 1869. u Njemačkoj i tako dalje. Vrlo često, gotovo u pravilu, i u ono doba filatelistička društva javljaju se unutar ili u okviru nekoga drugog ili drugih oblika kolekcionarstva. To je slučaj i danas diljem svijeta u manjim sredinama te tako i u nas gdje unutar Hrvatskog filatelističkog saveza imamo nekoliko društava. Od tog razdoblja, koje sa sigurnošću možemo vremenski odrediti nešto više od desetljeća nakon pojave prve poštanske marke, počinje razvitak organizirane filatelije.

Spomenuli smo kolekcionarstvo. Ono potječe od najranijih nama poznatih vremena ljudske povijesti. Skupljanje umjetnina svih vrsta i u svim oblicima bilo je i ostat će hvale vrijedan hobi dok bude svijeta i vijeka, bilo da je riječ o umjetničkim predmetima, slikama, kipovima, oružju, numizmatici i tako redom. Ipak, nikada, ni u kojem razdoblju, ni u kojem obliku, niti jedan drugi oblik kolekcionarstva nije ni približno dosegnuo razinu i stupanj popularnosti, raširenosti i organiziranosti kao filatelija. Nije sve stalo samo na tome. Danas moramo to posebno naglasiti - nažalost, ne govorimo o filateliji samo kao o jednom od najraširenijih hobija suvremene civilizacije, danas govorimo o pojmu filatelističke industrije. Filatelija kao hobi "vrti" golema financijska sredstva te je velika stavka u proračunu poštanskih administracija. Uza sve to poštanska marka je i svojevrstan veleposlanik svoje zemlje. Ona stiže svagdje, u svaki kutak zemaljske kugle, ona nosi sa sobom određenu poruku, ona se koristi kao oblik političke, turističke, kulturne, gospodarske i ostale promidžbe, ali ponekad i u tzv. specijalnom ratu.

Filatelističke udruge i savezi u svijetu

Filatelija postoji više od 160 godina. Ona je od hobija kraljeva postala kralj hobija. Nemoguće je čak i približno brojčano odrediti koliko ljudi diljem svijeta danas skuplja poštanske marke, dakle bavi se manje ili više filatelijom. Na najvišoj, odnosno svjetskoj razini postoji FIP (Fédération Internationale de Philatélie), međunarodna udruga sa sjedištem u Zürichu koja okuplja gotovo 90 nacionalnih filatelističkih udruga, dakle filatelističkih udruga na državnoj ili na drugoj odgovarajućoj razini. Uz to valja reći da se pod pojmom "država" sve više mislim na priznate punopravne članice Ujedinjenih naroda, iako i ovdje ima manjih iznimaka. Ispod ove svjetske razine organiziranosti postoji razina kontinentalnih udruga koje djeluju kao pridružene članice FIP-a.

U ovom trenutku postoje tri kontinentalne udruge: 1. FIAP (Federation of Inter-Asian Philately), koji obuhvaća nacionalne filatelističke udruge Azije, Australije i Novog Zelanda te Oceanije, 2. FIAF (Federación Interamericana de Filatelia), koji obuhvaća nacionalne filatelističke udruge sjeverne, srednje i južne Amerike, 3. FEPA (Federation of European Philatelic Federation), koja obuhvaća europske filatelističke nacionalne udruge, uz još Izrael i svega nekoliko afričkih nacionalnih filatelističkih udruga. Nabrojenim svakako nije zaokružen pregled međunarodne filatelističke organiziranosti. Postoji i niz samostalnih, ali zato bliskih ili pridruženih međunarodnih udruga FIP-u kao što su, primjerice FIPO (Fédération Internationale de Philatélie Olympique), AIEP (Association Internationale des Experts en Philatélie), ASCAT (International Association of Editors of Postage Stamps Catalogues and Philatelic Publications), IFSDA (International Federation of Stamp Dealers Associations), AIJP (Association Internationale des Journalistes Philatéliques), FISA (Fédération Internationale des Sociétés Aerophilatéliques) i druge. Važno tijelo u najnovije vrijeme je i WADP (World Association for Development of the Philately), koji je sastavljen od predstavnika UPU-a (Universal Postal Union), FIP-a i ostalih.

Od kontinentalne, u našem slučaju europske filatelističke udruge, do nacionalne baze - dakle nacionalnih filatelističkih udruga, a to je u našem slučaju Hrvatski filatelistički savez (HFS) - postoji još i regionalna, to jest multilateralna organiziranost. Tako je HFS uz punopravno članstvo u FIP-u i FEPA-i član grupacije ALPE-JADRAN filatelije, koja obuhvaća sedam zemalja regije Alpe-Jadran: Austrija, Hrvatska, Italija, Mađarska, Njemačka, Slovenija i Švicarska.

Filatelija u Hrvatskoj

Došli smo dakle do razine nacionalnog saveza, krovne filatelističke udruge jedne države. Zasad se vratimo na Hrvatsko filatelističko društvo (HFD). Korijeni organizirane filatelije u nas daleko su stariji te se u potpunosti vremenski poklapaju s početcima organizirane filatelije najrazvijenijih zemalja Europe. Prema svim dosadašnjim provjerenim istraživanjima prvo filatelističko društvo u nas osnovao je u Zagrebu 1876. vlč. Oskar pl. Simić, župnik župe Svetog Martina pod Okićem. Prema objavljenim podatcima u mađarskoj monografiji A Magyar Belyegek Monografia piše da je to bilo treće po redu filatelističko društvo u Austro-Ugarskoj jer je prvo austrijsko filatelističko društvo utemeljeno 1874. u Brünnu, a prvo mađarsko 1875. u Budimpešti, dok je treća "književno-filatelistička zajednica" (Literarischphilatelistischer Verein) osnovana u Zagrebu.

O tome ima vrlo malo podataka, a kod nas se ti podatci u javnosti pojavljuju tek 1996. prigodom obilježavanja stoljetnice Hrvatskog filatelističkog društva u Zagrebu. Naš poznati hrvatski športski pedagog i otac hrvatskog olimpizma, ali i veliki filatelistički entuzijast dr. Franjo Bučar iznosi o tome svoja sjećanja u dnevnom glasilu Nova Hrvatska od 20. ožujka 1943.: "Još kao gimnazijalci u nižim razredima 80-tih godina devetnaestog stoljeća počeli smo sakupljati inozemne marke. Albuma još onda nije bilo te smo si načinili sami zbirke, obično u školskim zadaćnicama. Sustava tada nismo imali nikakvog, osim što smo sakupljali marke po zemljama, ali ne u čitavim serijama već pojedine kako smo ih dobili te nalijepili čvrsto u svoje teke. Nisu se sakupljale nerabljene marke već samo rabljene i to što više prežigosane da se vidi jasni žig. U višim razredima je znatno prestao interes za marke te smo se više bavili lektirom i kupovanjem knjiga. Ja sam se pak i dalje bavio sakupljanjem. Marke smo mijenjali od prilike, jednu za drugu. Osobito su bile cijenjene takove iz prekomorja. Kupovalo se tada malo. U Zagrebu je bio u ono doba jedini trgovac markama neki ljekarnik Begna, koji je imao ljekarnu na početku Vlaške ulice te je imao u prozoru u arcima nalijepljene i izvješene marke od SAD-a iz godine 1879., koju smo mi nazivali "plahtom", stajala je samo 10 novčića. Nakon toga se je doskora počelo s prodavanjem maraka u izbornim svježčićima u papirnicima Hühna u Ilici, A. Brusine i Schwarza u Mesničkoj te Strmeckog u Dugoj ulici. Na sveučilištu sam imao malo vremena da se bavim filatelijom. Kada sam međutim došao 1893. u Stockholm na nauke, imao sam prilike vidjeti veliki napredak filatelista kod Šveda".

Hrvatsko filatelističko društvo (HFD)

Vratimo se još malo na Oskara pl. Simića. Dugo se vremena mislilo i pisalo da je prvo filatelističko društvo, HFD iz Zagreba, osnovano 1. lipnja 1896. godine. Svima je međutim bilo nejasno kako je bilo moguće da već 1881. nalazimo okićkoga župnika kao počasnog člana filatelističkih udruga u Dresdenu i Parizu, pa čak i u dalekom Urugvaju, a uz to ga navodimo i kao našega prvog filatelističkog publicistu. Nije bilo moguće objasniti kako se filatelist tako visokog ranga iznjedrio sam od sebe u sredini bez organizirane filatelije. Tako se istraživanjem došlo do podatka o osnivanju prvoga filatelističkog društva u nas još 1876., što su naši susjedi Mađari vrlo korektno naveli u svojoj literaturi.

Kako je vidljivo iz samog naziva, prvo filatelističko društvo bilo je i književno i filatelističko, ali to zaista nije ništa neobično jer i prvo filatelističko društvo u Engleskoj je bilo zapravo ogranak jednoga šireg društva. Ne zaboravimo da su širenje i popularizacija filatelije bili usko vezani uz mogućnost kupnje, prodaje i zamjene poštanskih maraka. Ova se razmjena vjerojatno odvijala u okviru različitih trgovina, ponajprije knjižara i antikvarijata. Još se i danas diljem Europe, a u novije vrijeme ponovno i u nas, može naići na male staretinarnice koje uz prodaju, otkup ili zamjenu knjiga nude i robu s područja kartofilije, različite uspomene, numizmatiku, filateliju i slično.. Dakako, nasuprot tome imamo velike luksuzno opremljene trgovine poštanskim markama te filatelističkim priborom i potrepštinama. Podatci o radu i djelovanju našega filatelističkog prvijenca vrlo su manjkavi. Znamo samo toliko da je to društvo jednostavno nakon nekoliko godina nestalo. A vlč. Oskara pl. Simića poslije srećemo kao člana HFD-a u Zagrebu. Prema tome, mogli bi u stvari osnivanje HFD-a vezati uz filatelističko društvo koje je utemeljio Oskar pl. Simić te tako dobiti duži kontinuitet postojanja organizirane filatelije u nas.

Ostala prva filatelistička društva u Hrvatskoj

Prema postojećim podatcima sljedeće filatelističko društvo osnovano je 4. prosinca 1890. u Dubrovniku pod nazivom Philatelia (prvotni naziv društva glasio je Societa Philatelia). Njegov prvi predsjednik bio je barun Frano Gundulić koji je posljednji potomak slavne loze Gundulića. Bio je osnivač niza ustanova i škola te načelnik dubrovačke općine. Ovo društvo nažalost uskoro zamire što je i službeno potvrđeno. Naime, kako je u svojim istraživanjima otkrio pokojni prof. dr. Ante Jelavić iz Splita, u to doba i predsjednik HFS-a, u glasilu Narodni list, koje je izlazilo u Zadru, u broju 59. od 24. srpnja 1895. na 3. stranici piše: "Namjesništvo dalmatinsko razpustilo je društvo Philatelia u Dubrovniku, kao neodgovarajuće zahtjevima svog obstanka". Ovdje se, s današnjega gledišta može upozoriti na nešto znakovito. U oba slučaja, i u Zagrebu 1876. i Dubrovniku 1890., filatelistička društva osnivaju se pod nazivima na stranom jeziku: njemačkom, odnosno talijanskom.

Je li to možda bio razlog njihova zamiranja i šire nepopularnosti? Ipak, bitno je uočiti da se početci organizirane filatelije u Hrvatskoj vremenski poklapaju s početcima organizirane filatelije u razvijenoj Europi, Europi koje je Hrvatska odvajkada bila sastavni dio u svakom pogledu, pa tako i kroz filateliju. Naime, ne zaboravimo da je filatelija, čak i kao hobi, neodvojivi segment svekolike nacionalne, pa tako i naše svehrvatske kulture. Moramo doduše istaknuti da u našoj literaturi nalazimo i podatak da je još 1870. u Dubrovniku utemeljeno filatelističko društvo Circolo filatelico di Ragusa, koje je također postojalo vrlo kratko. Nažalost, o tome do sada nikad nisu objavljeni provjereni i izvorni podatci, tek postoji spominjanje ovog društva iz različitih prepričavanja i sjećanja jednog danas već davno preminulog čovjeka, ali i dalje bez ikakvih izvornih dokumenata.

Organizirana filatelija u Hrvatskoj

Napokon dolazimo u 1896. koja se zbog niza razloga može nazvati službenom godinom početka organizirane filatelije u Hrvatskoj. Prema postojećim podatcima ugledni zagrebački liječnik dr. Eugen pl. Sladović 1. lipnja 1896. okuplja skupinu istomišljenika, redom: dr. Franjo Bučar, Dragutin pl. Dukat, prof. Stjepan Jarić, Ivan Kerschbaumer, Dragutin pl. Gogolja, Antun Mikšić, Vjekoslav Panian, Peroslav Paskiejević, Dragutin Taborski i Dragutin Zistler.

dr. Eugen pl. Sladović, Almanah HFD-a, 1896.

Na ovom se skupu predočuju unaprijed pripremljena pravila i naziv društva: Hrvatsko filatelističko društvo. Dakle, ovaj put nije se klanjalo stranom jeziku, kao što je to bio slučaj u prijašnjim pokušajima, a nacionalna pripadnost članova društva se otvoreno ističe. Kako su na tom skupu već iznesena unaprijed pripremljena gotova pravila, jasno je da su tome morali prethoditi brojni različiti dogovori i sastanci, održani prije toga, a možda su uočena i loša iskustva otprije na tom polju. Prijedlog pravila i naziv društva usvojen je jednoglasno te je za prvoga privremenog predsjednika izabran dr. Eugen pl. Sladović, a za tajnika Dragutin Taborski. U skladu sa zakonskom obvezom pravila su poslana Kraljevskoj zemaljskoj vladi na odobrenje. Nakon otprilike mjesec i pol dana sazvan je ponovni sastanak Hrvatskog filatelističkog društva. Naime, Vlada je pod brojem 34017 od 2. srpnja 1896. vratila pravila kao nepotvrđena s obrazloženjem da su članci 10., 14., 21. i 23. nejasni i nepotpuni. Učinjeni su određeni ispravci i dopune te su tako dorađena pravila ponovno dostavljena Vladi na odobrenje. Vraćena su potvrđena, ali tek 14. ožujka 1897. godine. Ovdje svakako treba uočiti sljedeće: pravila su prvi put vrlo brzo, za svega mjesec dana vraćena nepotvrđena s formalnim, tipično birokratskim obrazloženjem, kada je i tome udovoljeno, vraćena su potvrđena, ali tek nakon godine dana! Da bi se to objasnilo i pokušalo razumjeti, valja promotriti političke prilike toga doba u Zagrebu i Hrvatskoj.

Povijesne prilike u Hrvatskoj u doba osnutka HFD-a

U Hrvatskoj tada banuje "hrvatski" ban grof Karlo Khuen Hedervary, koji je bio ban od 1883. do 1903. godine. Politički pritisak mađarona je nesnosan. Sjetimo se da 1895. Zagreb uz veliku pompu i vanjski sjaj ugošćuje cara i kralja Franju Josipa I. Dok se režimski pristaše i dodvorice natječu u iskazivanju svoje laskavosti, skupina naprednih domoljubnih hrvatskih sveučilištaraca priključuje se svečanom obilježavanju ovoga velikog događaja na svoj način: skupina studenata, među njima i mladi Stjepan Radić, javno spaljuje mađarsku zastavu uz burno odobravanje nazočnog pučanstva, pokazujući tako znakovito svoj revolt, ali i svoju ljubav i odanost domovini.

Događaj je imao veliki odjek u zemlji i inozemstvu te je pokazao pravo stanje stvari u već natruloj Crno-Žutoj Monarhiji. Slijedili su progoni i uhićenja, a nerijetko se u sukobima na zagrebačkim ulicama prolila i krv. Hedervary sve više pojačava redarstveni nadzor. Domoljubna okupljanja skrivaju se pod plaštem različitih, naizgled političnih udruga. Što je sa Zagrebom toga doba? Sjedište Hrvatskog kraljevskog vijeća (vlade) premješteno je iz Varaždina u Zagreb još 1776. te je tim činom Zagreb postao glavni grad Hrvatske. Njegov znatniji procvat, kako gospodarski i politički tako i kulturni, počinje tek koncem 19. stoljeća. Prema prvom popisu pučanstva iz 1819. Zagreb ima 9.156 stanovnika, 1870. ima 19.857 stanovnika, a već 1900. ima 61.002 stanovnika. Patentom cara i kralja Franje Josipa I. od 7. rujna 1850. udružuju se gradska područja u jedinstvenu gradsku općinu kojom upravlja gradsko zastupstvo na čelu s gradonačelnikom. Dodajmo još samo ovome da Zagreb 1863. dobiva plinaru, 1878. vodovod, 1891. tramvaj (doduše konjski).

Tako je u nekoliko riječi izgledala slika vremena i grada kada se na njegovoj sceni pojavljuje Hrvatsko filatelističko društvo. Dakle, s jedne strane imamo gradić koji naglo buja i izrasta u grad, i to glavni grad gdje vladaju političke prilike u kojima je vlastima sumnjivo svako organizirano okupljanje, a s druge strane u njemu se osniva društvo skupljača "šarenih papirića", - a još k tome ni više ni manje nego pod nazivom hrvatsko. U tom smislu treba gledati na snivanje Hrvatskog filatelističkog društva, drugim riječima, ne samo kao na utemeljenje lokalne kolekcionarske, omalo opskurne udruge nego i kao na izraz vojih osnivača, zaljubljenika u filateliju, ali iznad svega  prije svega istinskih domoljuba te nesumnjivo smionih  odlučnih ljudi. Govoreći o ovom dobu, moramo uočiti još nešto. Naime, pokretač prvog filatelističkog društva u Zagrebu 1876. bio je vlč. Oskar pl. Simić, u Dubrovniku je to bio barun Frano Gundulić, a potom ponovno u Zagrebu dr. Eugen pl. Sladović, a uz njega i ostali ondašnji uglednici, spomenimo od kasnijih samo dr. Franju Bučara, oca hrvatske športske pedagogije i olimpizma ili ing. Miju pl. Philippovića, poslije dugogodišnjeg tajnika HFD-a, a ujedno i osnivača Zagrebačkog zoološkog vrta (u to doba zvanog zvjerinjak).

ing. Mijo pl. Philippović, Almanah HFD-a, 1902.

Time se zapravo početci organizirane filatelije u Hrvatskoj povezuju s djelovanjem uglednika, intelektualaca i domoljuba onoga doba. To je i razlog što je organizirana filatelija u Hrvatskoj odmah krenula naprijed, možda brže i s daleko više smisla nego u drugim europskim državama. Godine 1898. u HFD učlanjuje se ing. Mijo pl. Philippović koji svoj ulazak u članstvo ove organizacije opisuje sljedećim riječima: "U Zagrebu je u ono doba što znadem, prodavao marke jedini Ferdo Strmecki, knjižar u Dugoj ulici, zato sam kod prve zgode otišao kod njega, kupio nekoliko marki i tom zgodom zapitao, da li poznaje kojeg odraslog sabirača. Pitao sam ga gotovo potajno, jer je u ono doba punoljetni sabirač maraka kod nas bio čovjek, koji je bio vrijedan samilosti". Možemo samo reći da se pogled na filateliju nije odveć promijenio ni nakon više od stoljeća. Dolazak pl. Philippovića unosi nove poglede i živost u rad HFD-a, pa ovo društvo, unatoč opiranju pojedinaca, gubi svoju ekskluzivnost i počinje težiti privlačenju novih članova. Tako već 1902. HFD ima 50-ak članova, a 1905. 70-ak. Mijenjaju se i prostori u kojima se održavaju sastanci društva. Tako se  redom spominju Mirna koliba, Lobe, Zlatno janje, Liebald, Royal, Buđejovička pivana, Tri gavrana i drugi. Godine 1907. na godišnjoj skupštini za predsjednika HFD-a izabran je Viktor Račić, čovjek koji je u dva navrata najduže predsjedao HFD-om, ukupno cijele 22 godine. Tandem Račić - Philippović pokreće potpuno novi život Hrvatskog filatelističkog društva.

Prva hrvatska filatelistička izložba

Najbolji dokaz potonjoj tvrdnji pripreme su za organiziranje prve filatelističke izložbe u nas, prve i u ovom dijelu Europe. Na glavnoj skupštini HFD-a održanoj 26. siječnja 1907. donesena je obvezujuća odluka: Hrvatsko filatelističko društvo mora organizirati svoju prvu izložbu. Valja znati kako u velikom dijelu Europe tada još ne postoji organizirana filatelija, ona ne postoji u nizu europskih država, a unutar HFD-a govori se o velikoj filatelističkoj izložbi. S riječi se brzo prešlo na djela, pa posebno izaslanstvo HFD-a odlazi u posjet ondašnjem gradonačelniku dr. Milanu Amrušu, koji ovu ideju spremno prihvaća i obećava jedan od najljepših zagrebačkih izložbenih prostora - Umjetnički paviljon. Određuje se i točno vrijeme održavanja izložbe od 1. do 8. rujna 1907. godine. Od toga nadnevka, već gotovo cijelih stotinu godina, čitav niz najvažnijih filatelističkih izložbi, i HFD-a i HFS-a, održan je upravo u ovom veličanstvenom izložbenom prostoru. Stoga se zaista s ponosom može istaknuti da je ovaj hram hrvatske kulture nerazdvojno povezan s razvitkom hrvatske organizirane filatelije, što je tek još jedan u slijedu brojnih dokaza kako je hrvatska filatelija sastavni segment svekolike hrvatske kulture.

Umjetnički paviljon u Zagrebu, 1907.

Slijede užurbane pripreme za izložbu, ali ne smijemo zaboraviti da u to doba niti u nas, ali niti u svijetu nema baš puno iskustava na tom području. Sa sigurnošću znamo da je ing. Philippović kao tajnik HFD-a bio "spiritus agens" i "spiritus movens" ove izložbe i njezinih priprema. Njegovom zaslugom izlaze najavni napisi u Obzoru i drugim glasilima, kao i na njemačkom u Agramer Tagblattu i Agramer Zeitungu te u stranom tisku u Berlinu, Pittsburgu, Budimpešti, Bruxellesu i drugdje. Samo oni koji su svojim radom i trudom iznijeli na leđima neku veliku filatelističku izložbu, gdje se sve radi bez novca ili s vrlo malo novca, gdje je sav rad dragovoljan te se obavlja uza sve poslovne, obiteljske i ostale obveze znaju što znači priprema velike filatelističke izložbe. Danas, kada je organizirana filatelija polako kročila u svoju drugu stoljetnicu, kada posvuda imamo brojna iskustva i primjere, organizacija neke izložbe nosi sa sobom tisuće nepredviđenih problema. Tada, u dalekoj 1907. godini tome su pribrajani i dodatni, nama danas potpuno neshvatljivi problemi. Uz potpuno neiskustvo jer od koga bi mogli učiti ili kopirati organizaciju takva događaja problem je bio i druge vrste - što izložiti.

Davne 1907. nije postojalo toliko mnoštvo poštanskih maraka i ostaloga filatelističkog materijala kao danas, a još je manje bilo filatelista - izlagača. Tada je rijetko koja europska država izdala više od 50 do 70 poštanskih maraka, a iskustva u izlaganju nije imao baš nitko. Kako izložiti, dakle u fizičkom obliku prikazati pučanstvu svoje izloške ili da radije kažemo zbirke, odnosno dijelove zbirki - tada je bila potpuna nepoznanica. Nasuprot tome, gradonačelnik je organizatore stavio na veliku kušnju davši im kao izazov najeminentniji zagrebački izložbeni prostor. Veličanstveni prostor s jedne strane, a izlaganje poštanskih maraka, svojevrsnih grafičkih minijatura s druge strane izaziva ozbiljan problem, kako ih predočiti pučanstvu koje se prvi put sreće s takvim oblikom izlaganja, a o filateliji zapravo još ništa ne zna. Gledajući danas rijetke fotografije s prve hrvatske filatelističke izložbe, vidjet ćemo da su organizatori bili vrlo domišljati, prostor je ispunjen s mnogo zelenila, a filatelistički se materijal miješa s ostalim izlošcima bliskim filateliji, kao što su litografije, slike, fotografije i slično. Sve je bilo prožeto iznimnim entuzijazmom i domoljubljem. Već je tada, naglasimo još jednom, daleke 1907. postojala zamisao da takvu izložbu prati i posebno pripremljena i izrađena izložbena medalja.

Lice (lijevo) i naličje (desno) nagradne kolajne prve hrvatske filatelističke izložbe

Riječ je o nečem što je potom, ali i sve do naših dana ostao "conditio sine qua non" svake ozbiljnije filatelističke izložbe, od one klupske - lokalne - pa sve do izložbe na svjetskoj razini. Ovdje su iskrsnuli problemi izvan filatelističkih okvira, problemi osjetljive političke naravi koji upravo dokazuju ovdje već više puta naglašeno iznimno domoljublje hrvatskih filatelista toga doba. Brigu oko kreiranja i izrade izložbenih medalja preuzeo je i opet neumorni tajnik ing. Philippović. Zamislio je okruglu kolajnu s crtežom Umjetničkog paviljona u sredini, s čije je lijeve i desne strane znakovlje znanosti i umjetnosti, ispod grb Grada Zagreba, a iznad svega hrvatski grb s krunom kralja Zvonimira. Ondašnjim vlastima to se nije svidjelo0, više je nego jasno na što se time cilja. U izradi je dopušten izbor više motiva, ali uz uvjet službenoga grba Trojedne Kraljevine Dalmacije, Slavonije i Hrvatske sa službenom krunom svetog Stjepana iznad svega. Philippović se kao istinski i nepokolebljivi domoljub tomu inati, pritom prihvaćajući čak i službeni grb, ali ni pod koju cijenu tuđinsku krunu iznad grba (iznad Hrvatske).

Svjestan svih okolnosti ipak pristaje na ustupak - na kolajnu se neće staviti ni jedna kruna, niti kruna hrvatskoga kralja Zvonimira niti kruna hrvatsko-ugarskoga kralja Stjepana. Sada vlast postavlja svoje uvjete - službeni grb, ali jedino sa službenom krunom - dakle, krunom svetog Stjepana. Na koncu obje strane dolaze do čudnoga kompromisnog rješenja, izbacuju se obje krune i službeni grb, a umjesto toga stavlja se stilizirana hrvatska trobojnica, ali opet sa Zvonimirovom krunom. Ove naizgled sitne pojedinosti danas će se nekima činiti nevažnim, sporednim, ali ponovno naglašavam da je riječ o 1907. kada se politički složena i već potpuno ruševna zgrada Austro-Ugarske trese na lošim temeljima, bog Ares već zvecka svojim oružjem, a grabežljivci svih vrsta oštre svoje pandže. Izložbu je u nazočnosti brojnih uzvanika i uglednika svečano otvorio zagrebački gradonačelnik dr. Milan Amruš. Ona doživljava golem uspjeh, preko noći se najednom govori samo o filateliji, a hobi poznat samo malenom broju ljudi naglo izbija u najširu javnost. Krilatica izložbe je glasila: "Filatelisti za nefilateliste", a to je upravo ono čemu se nakon više od 160 godina ponovno vraća organizirana svjetska filatelija.

Hrvatsko filatelističko društvo u Zagrebu, Habdelićeva 2, (Gornji grad)

Danas se u statutima FIP-a i FEPA-e te svih nacionalnih filatelističkih udruga kao temeljni cilj spominje popularizacija i širenje filatelije, a najučinkovitije sredstvo za postizanje ovog cilja su filatelističke izložbe. Filatelija zatvorena u četiri zida, kao hobi male skupine samotnjaka, bez filatelističkih izložbi ne bi nikada imala takvu prošlost, niti budućnost kakvu joj prognoziramo. Prva hrvatska filatelistička izložba je u mnogočemu važna ne samo zbog činjenice da je to bila prva takva zložba. Tako su za promidžbu prve filatelističke izložbe porabljene izložbene naljepnice, što je za ono doba bila velika novost. Drugim riječima, koristilo se nešto što danas u uskim filatelističkim krugovima nazivamo "cinderella", odnosno naljepnice koje su gotovo u svemu nalik na poštansku marku, ali ipak nisu poštanske marke. Na naljepnici je prikazan alegorijski lik Croatije kojoj dječačić u ruke polaže album s markama, dok je u stražnjem lanu vidljivo prepoznatljivo zdanje Umjetničkog paviljona. Naljepnica je izrađena u pet različitih boja te ima nominalnu vrijednost od 4 filira, ali nema poštansku uporabnu vrijednost. Nije naodmet pripomenuti da ovo izdanje danas predstavlja osobitu rijetkost na tržištu. Izrada i uporaba ovakvih ili sličnih naljepnica danas je uobičajena uza sve veće filatelističke izložbe, čak i one na svjetskoj razini. U arhivi HFD-a iz toga doba imamo uredno složen album s više od 160 kronološki poredanih izrezaka iz svih hrvatskih i brojnih stranih novina koji govore o ovoj izložbi. Pretpostavljamo da je album izradio ili Račić ili Philippović, pa on najbolje svjedoči o ljubavi i zanesenosti ovih ljudi za HFD, ali isto tako govori i o pobuđenoj pozornosti svekolikog pučanstva za filateliju. Iz njega tako saznajemo da su već tada na izložbi sudjelovali izlagači iz inozemstva, prema današnjem nazivlju rekli bi da je to bila nacionalna izložba s međunarodnim sudjelovanjem. Uz to su izlošci bili podijeljeni prema određenim kriterijima, danas bi rekli, prema određenim izložbenim razredima. Izložene predmete ocjenjivali su stručni ljudi te su im dodjeljivana odličja - medalje različitih stupnjeva. Slobodno se može reći da je prva hrvatska filatelistička izložba 1907. već imala glavna obilježja filatelističkih izložbi suvremenog doba.

Zanimanje za filateliju nakon ove izložbe raste, svi odjednom znaju za HFD, ali on je i dalje još godinama jedino filatelističko društvo u Hrvatskoj i u ovom dijelu Europe. Dolazi Prvi svjetski rat te sva društva u Hrvatskoj, banskom naredbom moraju obustaviti svoj rad. Niz članova, posebice onih mlađih, a među njima znatan broj pričuvnih časnika i dočasnika, odlazi na bojišta diljem Europe pod carskim barjakom trule Monarhije, ali ipak ni tada rad i djelovanje HFD-a ne zamire. Vjerni članovi društva tijekom rata pohranjuju inventar, izrađuju arhivu i stvaraju zalihe maraka. Organizirana hrvatska filatelija naglo buja nakon Prvog svjetskog rata, a taj razvitak ne prestaje sve do naših dana. Sve u svemu, upravo je ova prva hrvatska filatelistička izložba 1907., to jest prva izložba Hrvatskog filatelističkog društva u Zagrebu odigrala veliku ulogu u radu, u približavanju filatelije javnosti, u animiranju novih poklonika i stjecanju određenoga društvenog ugleda i prestiža.

Marijan Šegedin, "Pošta"

web hosting powered by www.zubak.com