Filatelija Bokić

Povijest poŠte u Hrvatskoj

Povijest današnje pošte u Hrvatskoj seže još u doba Rimskog Carstva. Car August smatra se osnivačem "Cursus publicus", prve prometne organizacije na hrvatskome tlu. Ona je nastala u 1. stoljeću poslije Krista, a njen osnovni zadatak bio je prijenos službene korespondencije i prijevoz službenih osoba. Unutar ove složene transportne organizacije promet se odvijao između stanica smještenih na udaljenosti od otprilike pola dana hoda. Stanice su se nazivale "stationes positae", iz čega je poslije nastala riječ pošta. Održavanje "Cursus publicus" bilo je težak teret za stanovništvo kojega je trebalo snabdijevati besplatnim davanjem kola, hrane za putnike i životinje te održavati ceste i graditi postaje za odmor. Po svojoj organizaciji "Cursus publicus" imao je sve elemente poštanske ustanove i bio je najveća i najsavršenija glasnička služba starog vijeka, ali se u poštu nije mogao pretvoriti jer nije imao element javnosti.

Propašću Zapadnorimskog Carstva (479. godine) nestao je i "Cursus publicus". U 7. stoljeću Hrvati naseljavaju prostor od rijeke Drave do Jadranskog mora i na tom prostoru stvaraju ranu srednjovjekovnu državu. U uvjetima srednjovjekovne feudalne usitnjenosti država nije postojao ni interes, a ni sredstva za organizirani prijenos vijesti. Međutim, razvitkom obrtništva i trgovine te rastom gradova počinje organizacija glasničke službe od strane crkvenih i samostanskih redova, sveučilišta, škola, feudalaca, kraljeva, trgovaca i obrtnika. Prijenos vijesti i pošiljaka obavljale su za to posebno određene osobe - glasnici kuriri - pješice ili na konju. Posebno su bili cijenjeni i poznati po svojoj savjesnosti i brzini glasnici Dubrovačke Republike. Za njih je znala čitava negdašnja Europa, a Francuska, Španjolska i Austrija koristile su ih za prijenos svoje korespondencije na Levant. Zahvaljujući tomu dubrovački su glasnici ostavili traga u stvaranju međunarodnog poštanskog prometa između Istoka i Zapada.

Krajem 15. stoljeća, otkrićem Novog svijeta, napretkom znanosti i umjetnosti javlja se potreba za bržim prijenosom vijesti. Plemićka obitelj Thurn-Taxis, u službi njemačkih careva, organizira poštanski promet iz Beča sa svim zemljama Habsburške Monarhije. Oni su uz subvencije prvi pretvorili kurirsku službu u poštansku, tj. poštohod je imao određeni smjer i vrijeme kretanja, znao se organizator i financijer poštohoda, određena je poštarina za prijenos pošiljke, a pošta je dobila elemenat javnosti, tj. prijenos pisama postao je dostupan svakome. To je i vrijeme prodora Turaka na naše prostore, pa Austrija, Njemačka, Ugarska i Venecija u pripremi obrane od Turaka nastoje uspostaviti stalan i brz sustav prenošenja vijesti s ratišta. Stoga Austrija organizira vojno-kurirsku službu i na prostoru današnje Hrvatske. Kralj Ferdinand I. naložio je 1525. uspostavu prvog poštohoda u Hrvatskoj  na relaciji Graz - Maribor - Celje - Jastrebarsko, a 1529. uveden je i poštohod Beč - Zagreb. Ovaj poštohod označio je početak odumiranja stare srednjovjekovne glasničke službe i uspostavu organizirane poštanske službe u Hrvatskoj.

Od 17. stoljeća uspostavljaju se redovite poštanske veze i utvrđuju se cijene za prijevoz pošiljaka i putnika. Osoblje koje je u diližansama pratilo putnike i poštu nosilo je odore, a kao poštanski znak javlja se rog, koji postaje simbolom poštanske službe. Osim obitelji Thurn-Taxis u Austrijskoj Carevini, u čijem se sastavu nalazi i Hrvatska, u 17. stoljeću nasljedno pravo za organiziranje poštanskog prometa dobiva i obitelj Paar. Tijekom 18. stoljeća poštanska služba postupno prelazi iz ruku spomenutih obitelji u državno okrilje. Godine 1722.  po naredbi austrijskog cara Karla VI. veće poštanske urede preuzima država, a manji se ustupaju plemićima koji svojim obiteljskim grbovima dodaju i poštanski znak - rog.

Poštanski autobus za prijevoz putnika i poštanskih pošiljaka

Hrvatskom poštom se u 18. stoljeću upravlja iz tri središta: Varaždina, Osijeka i Karlovca, a ova su središta upravno podvrgnuta Beču (do 1822.) i Pešti (do 1848.). U 19. stoljeću moderna organizacija pošte uređuje se zakonima, distribucija pošiljaka obavlja se iz poštanskih središta, veliki poštanski sustav zapošljava brojne radnike, uključena je moderna mehanizacija, a pošiljke se prenose suvremenim prijevoznim sredstvima. Dana 25. ožujka 1848. donesen je najvažniji akt Narodne skupštine Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije: "Svekoliko pako pošte u trojednoj kraljevini neka se u svemu podlože našemu domaćemu ministeriju." Odlukom bana Jelačića i Banskog vijeća 11. kolovoza 1848. osnovana je prva nacionalna poštanska uprava u Hrvatskoj sa sjedištem u Zagrebu pod nazivom Vrhovno hrvatsko-slavonsko upraviteljstvo pošta. Prvi državni poštanski ured bio je od 1831. smješten  u samostanu Klarisa u Opatičkoj ulici u Zagrebu (danas Muzej grada Zagreba). Ondje se 1848. uselilo Vrhovno hrvatsko-slavonsko upraviteljstvo pošta. Stalno povećanje poštanskog prometa te uvođenje brzojava 1850. nametnulo je potrebu  izgradnje nove poštanske zgrade. Godine 1901.  izgrađena je prva državna zgrada uz  zagrebački Glavni kolodvor. Izgradnja poštanske palače u Jurišićevoj 13 počinje 1902. godine. Građevinske radove izveli su zagrebački obrtnici (Greiner i Varoing) te neka ugarska poduzeća.

Useljenje je počelo 29. kolovoza 1904. u tadašnju dvokatnicu. Tijekom prve polovine XX. stoljeća izvršeno je nekoliko adaptacija i rekonstrukcija, sve do 1958., kada je zgrada dobila današnji izgled. U daljnjem razvoju pošte nije bilo bitnih promjena do 1918., kada je osnovana zajednička država - Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). U travnju 1919. počinje s radom Ministarstvo pošta i telegrafa Kraljevine SHS u Beogradu, a državni teritorij bio je podijeljen na devet poštansko-telegrafskih direkcija. Sjedište hrvatske direkcije bilo je u Zagrebu. Do početka Drugog svjetskog rata obavljeno je nekoliko reorganizacija u PTT-prometu. Tako je 1929. ukinuto Ministarstvo pošta i telegrafa, pa je PTT-promet stavljen pod upravu Ministarstva građevina, od 1930. do 1935. bio je pod upravom Ministarstva prometa (saobraćaja), a 1935. ponovno je uspostavljeno Ministarstvo pošta, telegrafa i telefona. Donesena je i nova "Uredba o organizaciji Ministarstva pošta, telegrafa i telefona" , koja je osim nove organizacijske sheme donijela i "numerus clausus" za PTT-radnike - žene. Po toj uredbi u PTT-struci nisu mogle raditi fakultetski školovane žene, s nižom spremom moglo je biti 30%, a sa srednjom do 25% od ukupnog broja zaposlenih radnika.

Izgled glavne pošte u Jurišićevoj ulici 1904.

Nakon Drugog svjetskog rata Direkcija PTT-a u Hrvatskoj funkcionirala je u okviru Zajednice jugoslavenskog PTT-a (JPTT). Zakonom koji je stupio na snagu 10. listopada 1990. Sabor Republike Hrvatske utemeljio je javno poduzeće - HPT-Hrvatsku poštu i telekomunikacije, s osnovnom djelatnošću obavljanja poštanskih i telekomunikacijskih usluga. Poduzeće HPT bilo je pravni sljednik bivših trinaest poduzeća PTT-prometa Republike Hrvatske te je u tom smislu preuzelo prava i obveze tih poduzeća. Sjedište HPT-a bilo je u Zagrebu - Jurišićeva 13, a poduzećem je upravljao Upravni odbor od devet članova.

HPT se sastojao od Zajedničkih službi (Ured direktora; Sektor gospodarskih poslova; Sektor pravnih, kadrovskih i općih poslova; Služba unutarnje kontrole i revizije) te Direkcije pošta i Direkcije telekomunikacija, koje su posebno organizirane radi organizacijskog i tehnološkog odvajanja poslova poštanskog i telekomunikacijskog sustava. Nepunu godinu dana poslije, 25. lipnja 1991., Sabor RH proglasio je neovisnost Republike Hrvatske, na osnovi rezultata provedenog referenduma o odvajanju RH iz Jugoslavije. Slijedila je oružana agresija tadašnje jugoslavenske federalne vojske i lokalnog srpskog pučanstva. I u tim teškim ratnim uvjetima djelatnici HPT-a svojim su zalaganjem i savjesnim radom dali velik doprinos razvitku poduzeća. Nakon rata Upravni odbor HPT-a nastojao je u okviru mogućnosti poduzeća ublažiti tešku materijalnu situaciju koja je nastala kao posljedica rata te sanirati štete u imovini i poslovanju HPT-a. Usprkos ratu, HPT je u svojih osam godina postojanja postigao vrlo dobre rezultate poslovanja. S obzirom na različitost djelatnosti i tehnološki tada već odvojenog funkcioniranja Direkcije pošta i Direkcije telekomunikacija, a u skladu sa svjetskim trendovima, 1. siječnja 1999. došlo je do razdvajanja HPT-a na Hrvatsku poštu d.d. i Hrvatske telekomunikacije d.d. te od tog datuma Hrvatska pošta posluje kao samostalno dioničko društvo, nastavljajući tradiciju i razvojni kontinuitet poštanske djelatnosti na području Republike Hrvatske.

posta.hr

web hosting powered by www.zubak.com