Filatelija Bokić

Sarkozy skuplja poŠtanske marke

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy u svome pretrpanom rasporedu nalazi vremena za skupljanje poštanskih maraka. Čovjek kojem su mediji nadjenuli nadimak "Brzi Sarko", poznat je kao strastveni trkač i skijaš, no u Elizejskoj palači osnovao je filatelistički klub. U popunjavanju albuma pomažu mu strani dužnosnici. Sarkozyjeva zbirka polako postaje jedna od najimpresivnijih na svijetu budući da je redovito kontaktira strane političare - doznaje britanski list Daily Telegraph od izvora iz nedavno osnovanoga Filatelističkog kluba Elizejske palače. Posebno mjesto u zbirci francuskog predsjednika zauzima serija britanskih maraka iz 2004. nastala u spomen na sklapanje Srdačnoga sporazuma (Entente Cordiale) koju mu je darovala kraljica Elizabeta II. tijekom posjeta bračnog para Sarkozy Velikoj Britaniji prošle godine.

Kalifornijski je guverner Arnold Schwarzenegger pak francuskom čelniku darovao plavi kožnati album s guvernerskim pečatom na naslovnoj stranici i dvije uokvirene kuverte s prvim izdanjima kalifornijskih maraka. Administrativni tajnik francuske filatelističke organizacije Dominique Ballagny za BBC je izjavio da Sarkozy već dugo skuplja poštanske marke te da ga, zbog mađarskog podrijetla, najviše zanimaju marke iz te zemlje. Prije nekoliko mjeseci čak je organizirao okupljanje svih francuskih filatelističkih organizacija kako bi razgovarali o promoviranju filatelije - rekao je Ballagny.

U svom pismu filatelističkom društvu istaknuo je da od djetinjstva skuplja poštanske marke te da mu je ovaj hobi otvarao vidike u svijet, povijest i značajne događaje. Sarkozy navodno svoje albume pregledava i dopunjuje tijekom večeri, a njegova supruga Carla Bruni prijateljima je povjerila da je sretna što joj suprug ima smirujući hobi.

Večernji list

PogreŠke pri tiskanju poŠtanskih maraka

Pogreške pri tiskanju učinile su neke marke jedinstvenima i jako skupima čija tržišna vrijednost prelazi desetine, stotine tisuća pa i milijun američkih dolara. Malo je takvih primjeraka u zbirkama običnih ljudi. Uglavnom, poput mnogih slavnih zbirki u rukama su kraljevskih obitelji, bogatih biznismena i korporacija, raznih instituta i poštanskih muzeja. Evo nekoliko primjera najrjeđih i najvrjednijih pogrešaka na svijetu, koje za vlasnike znače bogatstvo.

"Wu Fu"

Dok su kroz povijest šišmiši u pričama prikazani kao zastrašujuća, krvoločna noćna bića povezani s vampirima, danas znamo da su šišmiši korisne životinje jer su prirodni neprijatelji noćnih insekata, korisni u oprašivanju više od 500 različitih vrsta biljaka te u proizvodnji prirodnog gnojiva. Danas šišmiši (jedini sisavci koji mogu letjeti) "lete" širom svijeta na 165 poštanskih maraka u izdanjima 50 država. Uz malo sreće ova neobična životinja može nekome priuštiti pravo malo bogatstvo. Naime, prvu marku na temu šišmiša (stiliziranog šišmiša) izdala je Kina, prije više od 100 godina (1894.) u čast šezdesetog rođendana kineske carice Dowager. U nizu od devet različitih maraka, marka s motivom šišmiša (pet stiliziranih šišmiša u krugu) nazvana je "Wu Fu" (wu je kineska riječ za pet, a fu za šišmiša i dobru sreću jer Kinezi vjeruju da šišmiš donosi sreću). Prvih 96 "Wu Fu" maraka je tiskano s pogreškom jer se umjesto pet šišmiša vide samo četiri pa se primjerak ove marke danas može naći na filatelističkom tržištu po cijeni od čak 68.000 US$.

Kineska "Wu Fu" marka sa (stiliziranim) prikazom pet šišmiša u krugu iz 1894.

"Crveni i plavi Mauricijus"

Marke Muricijusa su među najrjeđim i najvrjednijim markama na svijetu. Zato jer su to bile prve marke Britanskog Carstva proizvedene izvan Velike Britanije i zato jer je njihovo prvo izdanje otisnuto krivim tekstom. Poznate su pod nazivom "Crveni Mauricijus" (nominale 1 peni) i "Plavi Mauricijus" (nominale 2 penija). Marke su tiskane u narančasto - crvenoj i plavoj boji, a pogreška je otkrivena nakon što je već u prvom tisku 20. rujna 1847. bilo tiskano po 350 komada svake marke. Jedan dio maraka je iskorišten na pozivnicama guvernerskog bala. Što se pogrešnog teksta tiče na njima je pisalo "Post Office" (poštanski ured) umjesto uobičajenih riječi "Post Paid" (plaćena poštarina). Tek na kasnijim tiskanim markama ova pogreška je uočena i ispravljena. Nekoliko preživjelih maraka tog prvog tiska je u rukama privatnih kolekcionara, ali se u britanskoj knjižnici u Londonu nalazi originalna pozivnica na guvernerski bal s ovom markom. Prema legendi, do pogrešnog teksta došlo je zato jer je čovjek koji je radio marku, Joseph Osmond Barnard, bio star i zaboravljiv. Na putu u tiskaru prošao je pored poštanskog ureda s natpisom "Post Office" i malo kasnije je zabunom upisao baš taj tekst umjesto "Post Paid". Pokazalo se da ova filatelistička legenda vjerojatno nije točna jer su neki istraživači ustanovili da Joseph Osmond Barnard nije bio ni star (imao je 31 godinu kad je tiskao ove marke), ni baš toliko zaboravljiv - već da je jednostavno koristio legalan, ali manje korišten izraz. Zadnji podaci govore da je 1993. nežigosani "Crveni Mauricijus" prodan za 1.072.260 US$, a "Plavi Mauricijus" za 1.148.850 US$. Od omotnica s pozivnicom na guvernerov bal sačuvane su tri. Jedna je u vlasništvu britanske kraljice, druga se nalazi u filatelističkoj zbirci Brittish Library, a treća u privatnoj zbirci. Od dosad tri poznata pisma, pismo s obje marke upućeno 1847. u Francusku jednom proizvođaču vina, prodano je na Feldmannovoj dražbi za 3.829.500 US$.


"Crveni i plavi Mauricijus"

"Žuti tri skilling"

Godine 1855. Švedska je izdala svoje prve marke, niz od pet maraka koje su prikazivale švedski grb. Marka vrijednosti 3 skilinga normalno se tiskala u plavo - zelenoj boji, dok je ona u vrijednosti od 8 skilinga tiskana u žućkasto - narančastoj boji. Ne zna se što je krivo krenulo, ali pretpostavlja se da je došlo do zamjene klišeja za tiskanje, pa je veliki broj maraka od 3 skilinga tiskan u krivoj boji. Godine 1886. mladi je kolekcionar Georg Wilhelm Baeckman na tavanu svoje bake našao nekoliko maraka od 3 skilinga za koje je lokalni preprodavač Heinrich Lichtenstein nudio 7 kruna po komadu. Nakon što su marke nekoliko puta promijenile vlasnika, Sigmund Friedl ih je prodao 1894. Philippu von Ferrariyu, vlasniku tada najveće zbirke na svijetu, koji je platio nevjerojatnih 4.000 guldena. Kako je vrijeme prolazilo, a nije se pojavljivalo još "žutih" maraka ove vrijednosti, postalo je jasno da je ova marka ne samo rijetka nego je možda i jedini sačuvani primjerak. Kad je Ferrariyeva zbirka 1920. prodana na aukciji, "žutu" marku kupio je švedski baron Eric Leijonhufvud, potom ju je Claes A. Tamm 1926. kupio za 1.500 funti, kako bi kompletirao svoju zbirku švedskih maraka. Godine 1937. ponovno je primjenila vlasnika - rumunjski kralj Karol II. kupio ju je na dražbi za 5.000 funti i 1950. je prodao Reneu Berlingenu za nepoznati iznos. Godine 1984. marka se našla na naslovnicama kad je prodana Davidu Feldmanu za skoro milijun švicarskih franaka. Godine 1990. stajala je više od milijun US$.

"Žuti tri skiling" iz 1855.

"Preokrenuti Jenny"

Tu je i poznata američka avionska marka iz 1918. "Preokrenuti Jenny" ("Inverted Jenny") na kojoj je avion na slici pogreškom okrenut naopačke zbog čega je postala jedna od najvrjednijih pogrešaka u filateliji. Priča započinje sredinom svibnja 1918., kad je američka pošta uvela avio - poštu između Washingtona, Philadelphije i New Yorka. Tada je izdala i novu marku od 24 centa (obična marka stajala je 3 centa), patriotski obojenu u crveno, bijelo i plavo, koja je prikazivala zrakoplov Curtiss Jenny JN-4, dvomotorac kojim se pošta transportirala. U prodaju je puštena 13. svibnja 1918. godine. Prema priči izvjesnog Williama T. Robeya, 14. svibnja ujutro imao je čudan osjećaj da će se na ovom izdanju naći neka pogreška te se zaputio u poštanski ured u New York Aveniji u Washingtonu. Kada je poštanski službenik pred njega stavio arak s naopako otisnutim markama, iskusni sakupljač Robey odmah je shvatio o čemu je riječ. Kupio je cijeli arak od 100 komada, tražio je još, ali ostali arci su bili normalno otisnuti. Ipak, poštanski službenik je zamijetio da nešto nije u redu pa su poštanski djelatnici već nakon nekoliko sati taj arak htjeli konfiscirati, ali Robey to nije dopustio. Uskoro je arak prodao poznatom trgovcu i ispitivaču maraka Eugenu Kleinu za 15.000 US$ što je za Robeya bilo pravo bogatstvo. Nakon 87 godina, točnije 2005. na Siegelovim aukcijama (aukcijska kuća Robert A. Siegel Auction Galleries, Inc. sa sjedištem u New Yorku) jedan primjerak "Preokrenutog Jenny-a" (u savršenom stanju) prodan je za 577.555 US$, a četverac za 2.970.000 US$. Kasnije se saznalo da je kupac američki bogataš Bill Gross kojem je "Preokrenuti Jenny" trebao kako bi se mijenjao i došao do poznate marke zvane "Z Grill" koja prikazuje profil Benjamina Franklina.

"Inverted Jenny"

Pogreške koje to nisu

Filatelisti se tijekom svog filatelističkog staža susreću ili čuju za različite vrste i tipove pogrešaka na poštanskim markama koje nastaju u proizvodnji maraka. Međutim, postoje i pogreške koje je sama pošta degradirala i pretvorila ih u "obične marke". Evo dva zanimljiva primjera. Niz maraka Paragvaja iz 1980. na temu "Glazba", na kojima se između ostalog nalaze i portreti poznatih skladatelja vjerojatno je nezabilježen slučaj po broju pogrešaka u nekom izdanju. Na čak pet od ukupno devet maraka zabilježene su pogreške, i to kakve. Prvo, izdanje je neobično već po tome što se skladatelje, kao što su Beethoven, Wagner ili Bach, dovodi u vezu s baletnim temama, što je, kažu stručnjaci, vrlo netipično. Zatim, ispod lika njemačkog skladatelja Richarda Wagnera piše: Adolph Wagner (1835. - 1917.). Točan podatak bio bi: Richard Wagner (1813. - 1883.). Naime, godine (1835. - 1917.) odnose se na njemačkog ekonomista Adolpha Wagnera. Ispod lika njemačkog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha pišu godine (1714. - 1788.) umjesto (1685. - 1750.). Godine (1714. - 1788.) odnose se na njegova sina i učenika Carla Philippa Emanuela Bacha. Ispod lika austrijskog skladatelja Johanna Straussa ml., (skladao bečki valcer "Na lijepom plavom Dunavu") pišu godine (1840. - 1893.) umjesto (1825. - 1899.). Godine (1840. - 1893.) odnose se na ruskog skladatelja Pjotra Iljiča Čajkovskog. Ime talijanskog skladatelja Verdija također je netočno napisano jer piše Guiseppe umjesto "Giuseppe". Ime talijanskog skladatelja Rossinija je napisano sa samo jednim "c", piše Gioachino, umjesto točno "Gioacchino".

Paragvajski niz od 9 maraka na temu "Glazba" na poštanskim markama iz 1980.

Naravno, katkad ni carevi nisu pošteđeni "pogrešaka". Njemačka je 1995. izdala prigodnu marku nominale 100 pfeninga izdanu u povodu 500. obljetnice Sabora u Wormsu.

Umjesto Cara Maximilijana I. na marci je prikazan lik Cara Friedricha III.

Marka prikazuje katedralu u Wormsu, a umjesto Cara Maximilijana I., koji je sazvao Sabor na marci je lik njegova prethodnika Cara Friedricha III. Marka je u prometu kao da se ništa nije dogodilo. Zaključno, oprez kod čišćenja tavana, starih škrinja i kutija, jer, nikad se ne zna!

Igor Černigoj, "Zadarski filatelist"

POŠTANSKA MARKA - ATRIBUT DRŽAVNOSTI

Ako neki, ma kako mali otok poželi biti država, izdat će poštansku marku. Marka mu udara pečat državnsti, kao što mu mora ocrtavaju granicu. Gusta i zatvorena forma čini otok neizmjernim. Tako je i marka otočić u moru povijesti i zemljopisa prema kojem se mora odrediti. Posebno onda kad povijest počinje iznova, a zemljopis joj se prilagođuje. Dana 25. lipnja 1991. Sabor je proglasio neovisnost Republike Hrvatske. Još prije međunarodnog priznanja, 9. rujna 1991. izdana je redovita marka s nazivom države. Marka je popratila rađanje Republike Hrvatske, iskazala njezine temeljne vrijednosti, bitne datume, događaje i insignije. Trobojnica i grb napokon su legalno ušli u ikonografsku bazu dizajna maraka. Isto tako će se, u ravnopravnom sudjelovanju na raspis europskih tema, osjetiti i približavanje europskoj zajednici, ali taj zlatni sloj trijumfa nije prekrio zločin agresije na Hrvatsku i muku ratnih godina. I kad prolazi vrijeme, koje ponekad liječi rane, na malim nazupčanim pravokutnicima ostat će krik vukovarskog djeteta, uspomena na Zbor narodne garde, ili ponos obrane Šibenika: "Obadva! Obadva!", kada su srušena dva agresorska zrakoplova.

Prva redovita poštanska marka "Zračna pošta Zagreb - Dubrovnik"

Osim što je atribut državnosti, marka je izvor obavijesti o sadašnjosti i prošlosti, povijesti i zemljopisu, umjetnsoti i znanosti, kulturi i špotu, fauni i flori... Marka nije pasivna pratiteljica stoljetnog kalendara. Ona iznova vrednuje sva navedena područja, bacajući novo svjetlo na još nedavno potisnute ili proskribirane sadržaje. Marka također proizvodi suvremenu povijest. Ona je element zajedništva Hrvatske sa svijetom, i u izdanjima na zajedničke teme, i u suizdanjima s pojedinim državama (Austrija, Vatikan, Slovačka, Češka, Belgija, Mađarska...). Malena marka intimno sudjeluje u našem svakodnevnom životu i njegovim obredima. Ona sama postaje čestitka i lijepa misao onome kome se šalje pismo. Hrvatske su marke hvaljene i zapažene zbog modernosti, mladosti i inovativnih rješenja, na čemu se posebno nastojalo. One su dobile svjetska priznanja i Hrvatskoj osigurale visok ugled na ovome specifčnom polju. Riječ je o filatelističkim nagradama za najljepše i najbolje marke, kao i onima za umjetničku i dizajnersku vrijednost, koja su dodijeljena na natjecanjima za najljepšu marku koja organizira francuski filatelistički časopis Timbroloisirs, WIPA - austrijsko filatelističko udruženje iz Beča, Filatelističko udruženje sedam općina regije Veneto iz Asiaga te međunarodna filatelistička natjecanja koja organizira Svjetska poštanska unija.

Kruh i vino, marke na temu gastronomije iz serije "Eurpoa"

Upravo na desetu godišnjicu izdavanja poštanskih maraka Hrvatska pošta za marku posvećenu stotoj obljetnici Društva hrvatskih književnika, koju je oblikovao mladi dizajner Orsat Franković, dobila je nagradu Asiago i zlatnu kolajnu predsjednika Talijanske republike. Ova se nagrada smatra filatelističkim "Oscarom", ili bolje rečeno, malim "Nobelom", a Hrvatskoj su je dodijelili najugledniji svjetski umjetnici kakvi su filmski režiser Ermanno Olmi ili pisac Mario Rigoni Stern. Za rad istog autora (Orsat Franković): Kruh i vino, marke na temu gastronomije iz serije "Eurpoa", u Asiagu su nagrađene kao najljepše na svijetu u 2005. godini. Otvorena vrlo različiim estetikama i likovnim vrijednostima, Hrvatska pošta je na svjetsku scenu unijela marku koja se vizualno neprekidno obnavlja i unosi iznenađenja. Tu je tradicionalna ljepota realističkih prizora, duhovite dizajnerske abrevijature, filigranski grafički ispisi, vješto korištenje verbalnih znakova, vizualne evokacije baštine i futuristički minimalizam. Udovoljavajući rutini redovitih izdanja, Hrvatska pošta je markom ipak legitimirala državu, kao možda ni jedna druga institucija, u prvom redu suvremenošću, raznolikošću i autorskom izvornošću. Tako je Hrvatska pošta, proizvodeći ove marke, počela proizvoditi i novu filatelističu publiku. A i više od toga: postala je zapažen i poticajan čimbenik likovne kulture u Hravstkoj. Marka, taj mali otočić civilizacije i kulture, čuva svoju autonomiju u povoljnim i nepovoljnim okolnostima, u miru i u nemiru, nadmećući se s oskudicom i odgajajući publiku za novo razumijevanje. Takav otoćić mali je svijetionik čija zraka dopire daleko.

HP

Hrvatska izdanja maraka 1918. - 1919.

Kada se danas govori o određenju filatelije, može se zamijetiti temeljna podjela filatelije na period koji počinje pojavom poštanskog žiga (predfilatelija) i drugi koji počinje pojavom poštanske marke (filatelija). Ako prihvatimo načelo da filatelističko doba neke zemlje počinje izdavanjem maraka te zemlje i da su iste u funkciji iskorištavanja poštanskog suvereniteta, onda možemo reći da su poštanske marke Države SHS izdane 1918. prve hrvatske marke, a obuhvaćaju provizorna izdanja SHS (franko marke, porto marke), definitivna izdanja (prigodne marke i redovne marke). Država SHS formalno nastaje odlukom Hrvatskog sabora u Zagrebu 29. listopada 1918. kojom je proglašeno odcjepljenje od Austro - Ugarske Monarhije. Državom je upravljalo Predsjedništvo Narodnog vijeća SHS od 6 članova, a formirana je po načelima zemalja, tako Štajerska, Koruška, Kranjska, Gorička i Trst imaju 14 zastupnika, Istra 3, Dalmacija 7, Hrvatska i Slavonija s Rijekom 28, Bosna i Hercegovina 18 te Vojvodina 10 zastupnika u Narodnom vijeću. Veliki dio državnih poslova obavljao se decentrilizirano što je bilo vidljivo i kod pošte kao javne službe. Izdane su posebne marke za Hrvatsku, posebne za Bosnu i Hercegovinu te posebne za Sloveniju. Za izdavanje hrvatskih maraka bila je nadležna poštanska direkcija u Zagrebu. U novoj državi prve poštanske marke puštene su u promet 18. studenog 1918. godine. Bile su to mađerske marke s likovnim prikazima žetve i zgrade parlamenta u Budimpešti pretiskane pretiskom SHS/HRVATSKA u knjigotisku tamnomodrom bojom. Pretisak je izvršen u Zemaljskoj tiskari u Zagrebu i Nadbiskupskoj tiskari u Zagrebu. Likovno rješenje pretisaka izradio je litograf Zemaljske tiskare Steinbauer.


Tijekom izrade pretiskane su 33 različite franko marke i 8 porto maraka s 12 različitih pretisaka. Cijelo izdanje prate brojne tipične i slučajne pogreške, makulatura i slično. Kod ovih maraka postoje brojni falsifikati. Prigodni niz maraka u spomen na proglašenje nezavisnosti Hrvatske pušten je u promet 29. studenog 1918. godine. Izdanje prate četiri marke koje imaju alegorički prikaz oslobođenja klečećeg roba koji kida lance. Likovno rješenje izradili su Rudolf Sabljak (rob) i Rudolf Valic (okvir i tekst).

Tisak je izvršen u kamenotisku u Zemaljskoj tiskari u Zagrebu. Marke su bile u uporabi samo jedan dan. Ovo izdanje zbog male tiraže prate brojni falsifikati. Sredinom siječnja 1919. pušteno je u promet prvo redovno izdanje frankomaraka "DRŽAVNA POŠTA HRVATSKA". Lina Crnčić Virant autorica je usvojenog rješenja za vrednote 2, 3 i 5 filira kojima je u središtu ženski lik s uzdignutim rukama, a koji izranja iz figurativnog aranžmana nacionalne folklorne ornamentike.

Oto Antonini autor je usvojenog rješenja za vrednote 10, 20, 25 i 45 filira gdje je središnja figura mornar sa zastavom. U literaturi se niz poštanskih maraka na temelju ovog dizajnerskog rješenja još naziva "mornari".

Antun Koželj autor je usvojenog rješenja za vrednote 1, 3 i 5 kruna gdje je središnja figura sokol raširenih i uzdignutih krila.

Likovna rješenja za ove poštanske marke možemo označiti kao prvence hrvatskog dizajna. Tisak ovih maraka izveden je u kamenotisku dijelom u Zemaljskoj tiskari, a dijelom u tiskari Rožankowsky i drug u Zagrebu. Izdanje je popraćeno tipičnim greškama kod svake pojedine vrijednosti, kao i slučajnim greškama. Do danas nisu poznate krivotvorine ovog izdanja.

Ukupno 56 različitih poštanskih maraka obilježilo je početak hrvatske filatelije. Ove godine se navršava 91 godina od pojave tih izdanja te ih se punim pravom trebamo prisjetiti.

Tihomir Bilandžić

posjet Britanskom poŠtanskom muzeju

U zgradi Freeling House u Phoenix Place u Londonu nalazi se jedan od najpoznatijih poštanskih muzeja - muzej Royal Maila. Muzej svojom impresivnom građom pokriva 360 godina britanske poštanske povijesti sa bogatom zbirkom poštanskih dokumenata, maraka i žigove, mapa, postera, fotografija te objekata poput uniformi poštanskih službenika, strojeva za sortiranje, poštanskih sandučića ili poštanskih vozila. Osim izloženog materijala, muzej omogućava pristup bogatome arhivu dokumenata te aktivno sudjeluje na mnogim izložbama i organizira predavanja. Šetnja kroz ovaj interesantan muzej rezultirala je mnogim za nas novim saznanjima i zanimljivim podacima o povijesti poštanske službe u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zakoračimo u tu bogatu i dugu povijest...

Poštanski "teklič" iz 1647.

Sedamnaesto stoljeće uzima se kao početak moderne pošte - 1635. kralj Charles I je otvorio kraljevsku poštu (do tog vremena privilegiju samo kraljevskoj službi) za javnu uporabu. Pošta se u to vrijeme prenosila tekličima pješacima, konjanicima i kočijama. Poštarina je ovisila o težini pošiljke i udaljenosti, a plaćao ju je primalac. Iz ovog "prvog stoljeća javne pošte" potiče i prvi službeni znak kojim se označavale pošiljke. Godine 1661. generalni postmajstor postaje Henry Bishop koji kao jednu od novina uvodi poštanski žig sa datumom. Radilo se o malom okruglom žigu sa oznakom dana i mjeseca kad je pošiljka poslana. Žigovi sa datumom uvedeni su zbog bolje kontrole poštanske službe kako bi se spriječila nepotrebna kašnjenja pošiljaka. Ovi žigovi dobili su naziv "Bishop's mark" po čovjeku koji ih je prvi uveo u uporabu. Muzej Royal Mail-a u svojoj zbirci ima jedan od najstarijih primjeraka ovog žiga koji potiče iz 1664. godine.

Bishop i njegov žig sa datumom

Slijedeći veliki događaj u razvoju britanske i svjetske pošte dogodio se nešto manje od 200 godina kasnije uvođenjem prve poštanske marke 1840. godine. Poštanskom markom prekinut je sustav složenog plaćanja poštarine sa malo mogućnosti kontrole - od 1840. sve pošiljke do 1 unce bez obzira kamo god poslane (unutar Velike Britanije) naplaćivale su se jednako - 1 penny. Muzej ima mnogo dokumenata vezanih uz Hillovu reformu i dakako sve o prvoj poštanskoj marci. Konačno muzej prati razvoj prijenosa pošte u protekla dva stoljeća, sa posebnim osvrtom na različite transportne tehnologije: od ranih prijenosa pješacima, konjima, preko željeznice, zračne i helikopterske pošte te raketne pošte.

Poštanski autobus iz 1905.

U sekciji o transportu pošte može se saznati mnogo informacija, među kojima su neke neočekivane pa čak i bizarne. Evo nekoliko podataka koje vjerujemo niste znali:

- prva zračna pošta na svijetu organizirana je privremeno na relaciji od Londona do Windsora povodom krunidbene svečanosti Georga V dana 9. rujna 1911. godine.

- popularni poštanski sandučići koji čine dio kulturne baštine, uvedeni su 1853. godine. Njihov dizajn izradio je Anthony Trollope.

- London je dobio svoju poštansku podzemnu željeznicu 1927. i od tada njenim prugama prenosi se samo pošta, čime je izbjegnuta gradska gužva i ubrzan prijenos pošte.

- sa udaljenog otočića St. Kilda udaljenog 80 km od Hibrida, pošta se u periodu od 1855. do 1930. prenosila metodom "poruke u boci"! Sva sakupljena pošta stavljala se u bocu koja je pak stavljana u drveno deblo. Za prijenos te "poštanske boce" koristila se povoljna morska struja koja bi za plime dovukla deblo do otoka. Poštanska bi uprava nagradila onog tko je našao ovo neobično poštansko prometalo!

Poruka u boci

Nam filatelistima će svakako biti najzanimljivija bogata i obilna zbirka maraka i poštanske povijesti u kojoj se nalaze mnogi poznati primjerci i privatne zbirke. Najpoznatija je zbirka R.M. Phillipsa darovana 1965. godine. Zbirka se sastoji od 45 albuma maraka i 39 albuma poštanskih žigova. Od najznačajnijih primjeraka tu su pisma R. Hilla te probni otisci Penny Black, plavog 2 pennyja kao i prvi svjetski FDC - pismo sa Penny Black i žigom prvog dana uporabe!

Dobar dio muzejske zbirke posvećen je prvoj marci - Penny Black. Tu je jedinstven probni otisak cijele ploče tiskan 1. travnja 1840. u tiskari Perkins Bacon & Fetch, koji se od originala razlikuje po tome što u donjim uglovima maraka nisu tiskana slova koja su im određivala poziciju. Tu je još i osam prodajnih araka prve marke, doduše nekompletni jer im svakome nedostaje poneka marka (cijeli arak prve marke nije nigdje sačuvan). Od 1926. ovdje se pohranjuju probni otisci i eseji. Među zanimljivijima, tu je komplet proba maraka sa likom novookrunjenog kralja Edvarda VIII pripremljenim za izdavanje 1936. godine. Marke su povučene zbog kontroverznog dizajna, a graver Eric Gill nastavio je s radom na markama koje nikada nisu izašle jer je kralj u međuvremenu abdicirao.

Neizdani niz maraka sa likom Edwarda VIII

Na početku 21. stoljeća još jedna zanimljivost vezana uz kraljevsku obitelj: blok izdan 2000. godine povodom 100. rođendana Kraljice Majke prikazuje četiri živuće generacije kraljevske obitelji.

Blok sa pripadnicima četiri živuće generacije kraljevske obitelji

Na kraju ovog članka za sve koji žele saznati više objavljujemo link na internet stranicu jednog od najpoznatijih poštanskih muzeja - muzej Royal Maila - LINK

"Povećalo"

strojni pretisak FIUME na maĐarske marke

Prisjećam se članka objavljenog prije nekog vremena u Filateliji o tome kako se najveći broj skupih i kontraverznih izdanja u hrvatskoj filateliji vezuje uz "desetice". Najbolji primjer je mađarska marka od 10 filira (bijele brojke) s pretiskom SHS Hrvatska. Sličan primjer nalazimo i u riječkoj filateliji. Ako je vjerovati katalozima, mađarska marka od 10 filira iz niza "žeteoci" sa strojnim pretiskom Fiume je vrlo rijetka. Odnosi se to na obojene (crvena) i bijele brojke. Da li je to doista tako? Krenimo od kataloga. Najboljim katalogom riječkih maraka smatram talijanski katalog Sasssone. U izdanju iz 2006. je marka od 10 filira s obojenim brojkama u crvenoj boji (rosso) vrednovana s 24.000 € za čistu i 9.000 € za žigosanu, a marka jake crvene boje (carminio) s 7.000 € za žigosanu dok cijene za nežigosanu nema. Marka od 10 filira s bijelim brojkama nema izražene vrijednosti. Puno zanimljiviji je popratni tekst u katalogu o ovim markama. Za crvene marke stoji da postoje samo s obrnutim pretiskom, a registrirana su samo 3 komada čistih maraka. Naklada ovih maraka je 50 komada. Za marku jake crvene boje zabilježeno je da postoji 5 čistih komada i nekoliko žigosanih. Od marke s bijelim brojkama su zabilježena 3 komada čistih i 2 komada žigosanih marka. Drugi katalozi mi nisu mjerodavni jer mislim da su samo prenosili i koristili talijanske izvore još od dvadestih godina prošlog stoljeća. Ipak možemo navesti da Michel za marku s obojenim brojkama ima vrijednost 11.000 € za čistu i 4.500 € za žigosanu, a marku s bijelim brojkama i ne spominje. Scott katalog nema cijenu za ove marke, ali prenosi priču o vrlo maloj nakladi i markama samo s obrnutim pretiskom.

Ovi podaci o vrlo maloj, gotovo zanemarivoj nakladi nikako ne odgovaraju istini. Dokaz toj tvrdnji nalazim u stručnoj literaturi i uvidom u stvarno stanje na tržištu. Prema dr. Bromu naklada marke od 10 filira sa strojnim pretiskom je 1000 komada, iako ne navodi koliko se od toga broja odnosi na marku s obojanim, a koliko s bijelim brojkama. Vrlo zanimljiv podatak nalazimo u knjizi gosp. Carla Ciullija iz 2007. koji citira izvještaje Leopolda Kronika o Fiume markama. U tim izveštajima je navedena naklada marke od 10 filira sa strojnim pretiskom od 500 komada. Navodi se da je to naklada marke s obojanim brojkama žarko crvene boje. Na zahtjev Umberta Riccottija, pretsjednika Riječkog filatelističkog društva (Circolo Filatelico Fiumano) pretiskano je dodatnih 50 komada obrnutim pretiskom. Prema današnjem stanju na tržištu i u kolekcijama koje sam imao na uvid u potpunosti mogu potvrditi navode gosp. Kronika iako niti on ne spominje nakladu marke s bijelim brojkama. Prema mome mišljenju, maraka s bijelim brojkama je nešto manje, ali nisu tako rijetke kao što to navodi Sassone. Mogu potvrditi da su marke s obrnutim pretiskom rijetke i vjerojatno potječu od onih 50 komada koje je naručio U. Riccoti. Ove marke su inače iz druge naklade mađarskih maraka te je boja marke svijetlija crvena. Sassone je s vremenom iz naziva boje izostavio "chiaro", a ostavio samo "rosso". Marke jake crvene boje od 10 filira nisu toliko rijetke. Moglo bi se reći da su prilično česte. Češće ih nalazimo nego npr. marku od 10 kruna sa strojnim pretiskom iz niza "parlament", a puno, puno rijeđe od prve riječke marke s probnim pretiskom FIUME kojoj je naklada 300 komada. Osobno sam marke od 10 filira sa strojnim pretiskom (obojene i bijele brojke) našao u svakoj boljoj Fiume kolekciji maraka. Ukupno sam vidio preko 40-tak različitih komada ovih maraka. U gotovo svakom talijanskom aukcijskom katalogu koji nudi i Fiume marke se nalazi barem po jedna ova marka, uz naravno "paprenu" cijenu i opis iz Sassone kataloga.

Cilj ovoga članka je da upozorim sakupljače na pretjerane cijene u katalozima iako sam i sam u Priručniku HFS-a broj 16: Poštanske marke Rijeke, Fiume 1918.-1924. prenio podatak o visokoj cijeni. Najveći dio atesta za ove marke do sada je napravio talijanski atestator Raybaudi te se može reći da se nekim atestatorima vrlo isplatio pogrešni podatak o vrijednosti. Da stvar bude zanimljivija, osobno sam kontaktirao spomenutog atestatora i dobio odgovor da s njegovim atestima postoji "samo pet/šest" ovih maraka. Dao sam si truda, prelistao talijanske aukcijske kataloge i pregledao ateste koji se nalaze u privatnim, meni dostupnim zbirkama. Ustanovio sam točno 9 različitih atesta za desetice s strojnim pretiskom. Mislim da je to samo mali dio atesta Raybaudi do kojih sam u kratkom vremenu za potrebe ovoga članka mogao doći. Jednom mi je jedan stari filatelist rekao da marke u katalogu imaju visoke vrijednosti kako bi između ostalih i atestatori lijepo zaradili. Ne bih išao tako daleko, ali nije jasno zašto se i nakon toliko ustanovljenih originalnih maraka ustraje u priči o samo nekoliko komada ovih maraka. U svakom slučaju preporučujem oprez pri kupovini i ne plaćanje nerazumno visoke cijene.

Ivan Martinaš, rfdr.net

Marka upotrebljena kao oglasni prostor

Budući da je komercijalna marka svojevrsni statusni simbol, da ne bi došlo do inflacije novoga proizvoda, Hrvatska pošta planira izdati samo do pet takvih maraka godišnje. Na promociji Adrisove poštanske marke moglo se, između ostalog, čuti i kako je marka jedan od najlakših, a istodobno jedan od "najdalekosežnijih" izvoznih proizvoda, i to zato što poštanska marka lako može stići i u najudaljenije dijelove svijeta. Poštanska marka sve više postaje marketinško oruđe, suvenir, predmet skupljanja, a ne samo vrijednosnica koja služi za plaćanja prijenosa pošiljaka. Iskorištavanje tih "drugih" prednosti poštanskih maraka bilo je podloga projektu komercijalnih maraka kojeg je osmislila i promovirala Hrvatska pošta. Pritom ovaj projekt ima sve odlike hrvatskog izvornog prizvoda. U svijetu, naime, ne postoji slična koncepcija komercijalnih maraka pa nije isključeno da Hrvatska pošta i službeno za svoju inovaciju zatraži oznaku "Izvorno hrvatsko".

Društvena težina

"Svijet poznaje koncepciju, sad već i putem interneta, da se može naručiti određena edicija poštanskih maraka koju onda korporacije kupuju za sebe i na koje stavljaju svoj logo ili drugu poruku. One ih mogu koristiti u poštanskom prometu, za slanje pošiljaka ili u neke druge svrhe, ali se takve marke ne mogu naći u poštanskom uredu ili na drugim prodajnim mjestima kako bi se tu kupile i stavile u promet. Dakle, ako netko želi poštansku marku neke kompanije, onda od vlasnika mora tražiti da mu marku ili proda ili pošalje. Naša inovacija je da smo marku iskoristili za postavljanje korporacijskog oglasa, u kojem onda i dalje ostaje poštanski proizvod koji se prodaje u poštanskim uredima. Na taj način smo željeli zadovoljiti interese i kompanije da njezinu marku vidi široko tržište, a i da su dostupne filatelistima", kaže dipl. ing. Hrvoje Lončar, idejni začetnik i kreator projekta, šef službe marketinga HP-a. Nakon dvije izdane komercijalne marke (Volkswagenove i Adrisove) te marke za Western Union, u HP-u smatraju da je projekt u potpunosti zaživio. Plan je Hrvatske pošte da godišnje izda do pet komercijalnih maraka. Ne smije doći do inflacije komercijalnih maraka, što je preduvjet da one na neki način (p)ostanu statusni simbol. "Doista ćemo voditi računa o selekciji kompanija s kojima ulazimo u ovaj projekt. To je bio i razlog zbog kojeg ga nismo marketinški komunicirali tako da svi znaju za njega. Kompanija koja se nađe na marci doista mora imati svoju društvenu težinu. Naime, filatelisti su kao naša važna ciljna skupina vrlo konzervativni i zbog njih nismo željeli visokoliberalizirati ovaj projekt. Oni marke ne kupuju kao sredstvo plaćanja usluga, nego u druge svrhe, a zbog visoke kvalitete koju traže pažljivo smo birali čak i oblik marke. Zato je izabran model tzv. marke s privjesnicom kako bi logo kompanije bio na vinjeti/privjesku", kaže Lončar.

Poslovni aspekt projekta je dvojak. Kompanije koje u njega ulaze računaju prije svega na marketinški efekt, posebnost, zanimljivost, doseg kojeg imaju kroz ovaj oglasni prostor. Naime, Lončar ovu koncepciju slikovito uspoređuje s prodajom oglasnog prostora u tisku. Kompanija plaća oglas na marki u ediciji koju izabere - 100, 200, 300 i 500 tisuća komada - kao što plati oglas u novimama koje imaju određenu tiražu. Svaka edicija ima svoj marketinški cjenik, pa tako tiskanje 100.000 komada komercijalnih maraka stoji 200.000 kuna. Trošak klijenta se, naravno, povećava sukladno visini edicije. To je istodobno i prihod HP-a kao izdavača, čija zarada predstavlja razliku između troška izdavanja i tiskanja i novca dobivenog na prodaji oglasa. Pritom, HP zarađuje i na kupoprodaji marke u poštanskom prometu iako je i ona sama sredstvo plaćanja usluge, odnosno prijenosa poštarine u unutardržavnom ili inozemnom prometu. "Kad se koncepcija gleda isključivo s komercijalnog aspekta, onda to znači da smo s markom prodali oglasni prostor i proizvod kao takav. Baš kao što to rade i tiskovine, samo je ovdje riječ o markama, pa to ponešto zbunjuje", kaže Lončar. Korisnik pritom bira motiv, nakladu i nominalu koju želi, što u pravilu ovisi o tome želi li komunicirati prema unutrašnjem ili i vanjskom tržištu. Cijena nominale za unutrašnje tržište je 2,30 kuna, a za vanjsko je 3,50 pri čemu visina nominale ne utječe na cijenu projekta, a te marke ulaze u HP-ov službeni katalog maraka. Korisnik čak može birati i "životni vijek" marke i broj distribucijskih mjesta na kojima želi da se marka prodaje. Ako se segmentira na manji broj mjesta, marka može trajati do šest mjeseci. Ako se, recimo, pokriva cijela Hrvatska, kao što je bilo u slučaju Adrisa, pretpostavka je da će se "potrošiti" za dva-tri mjeseca. Službeno, za frankiranje pošiljaka ona vrijedi godinu dana.

Tradicionale strukture

Povijest komercijalnih maraka u svijetu duga je samo desetak godina iako bi bilo očekivati da je razvijeni kapitalistički svijet odavno prepoznao vrijednost ove marketinške koncepcije. Bilo je nekih sporadičnih slučajeva poput, recimo, jednog američkog izdanja na kojem se našla Pepsi-Cola, ali kao sponzor jednog atletskog skupa, a ne kao ciljani klijent. Nema objašnjenja zašto je ova koncepcija oglašavanja "ispala iz vida" svjetskoj industriji, ali se može dovesti u vezu s tim da je marka kao marketinški medij prepoznata tek kad je smanjena njezina osnovna upotrebna vrijednost - vrijednosnice za plaćanje poštanskih pošiljaka. U Hrvatskoj se godišnje proda 25 milijuna komada maraka, otprilike šest po glavi stanovnika. Međutim, Lončar kaže kako je nakon vremena vladavine korporacijskih pošiljki trend slanja osobnih poštanskih pošiljaka ponovno u porastu čime se povećava i broj maraka u prometu. "Bilo je dosta skepse prema projektu kad smo ga prvi put prezentirali na tzv. teoretskoj razini, čak i među kolegama u inozemstvu. Činjenica je da se s ovakvom koncepcijom nije lako probiti kroz tradicionalne strukture kakva su u pravilu poštanske uprave, a pogotovo među tradicionalnom publikom kojoj pripadaju filatelisti. Sad je, međutim, ovaj projekt jedan od naših velikih hitova kuće kojeg ćemo uskoro prezentirati na svjetskom savjetovanju poštanskih uprava u Bukureštu kao jednu od naših novih, vrlo uspješnih usluga. To će biti i prva prava inozemna promocija projekta koju bi možda jednog dana mogli i prodati kao naš izvozni proizvod", kaže Lončar.

  Snježana Vujisić Sardelić, poslovni.hr

BUDUĆNOST POŠTANSKE MARKE

Sve veći broj pošiljaka koji pristiže u naše poštanske sandučiće nema na sebi nalijepljenu poštansku marku, ali uglavnom stoga što ih šalju velika poduzeća. Kao i u mnogim ostalim djelatnostima, tako se i u poštanskom prometu može primijeniti Paretov zakon prema kojem 80% pošiljaka šalje 20% pošiljatelja, i to su uglavnom masovne produkcije dokumenata i računa. Takve pošiljke ne zahtijevaju poštanske marke, nego se na njih stavlja otisak žiga ili bar-kod. Pošiljke s poštanskim markama uglavnom šalju privatni pošiljatelji privatnim primateljima te privatni pošiljatelji poslovnim primateljima. Iako pošiljke s poštanskim markama šalju samo privatni korisnici i manja poduzeća, Hrvatska pošta godišnje proda više od 40.000.000 poštanskih maraka različitih nominala. Mnoge poštanske uprave uvjetuju da se sve pošiljke u međunarodnom prometu frankiraju poštanskim markama, dok brojni privatni korisnici inzistiraju da njihove pošiljke budu frankirane poštanskim markama jer su im tako pošiljke ljepše i "imaju dušu". Isto tako mnoga poduzeća šalju svoje pošiljke, posebice čestitke, pozivnice ili pošiljke izravne pošte frankirane poštanskim markama jer su te pošiljke tako privlačnije i imaju veći response.

Nove tehnologije ne zaobilaze ni poštanske marke, pa tako napredna tehnologija poput RFID-a daje novu dimenziju poštanskoj marci tako što će se u nju ugraditi RFID-čip koji će biti višestruko koristan za poštansku pošiljku. RFID je skraćenica engleskog pojma Radio-frequency identification, što u prijevodu znači "radio-frekvencijska identifikacija". Čip ima samonapajanje te mogućnost pohrane i prijenosa velike količine podataka. Može se vrlo lako integrirati u različite kartice, pa tako i u poštanske marke. Ovi se čipovi već koriste u putovnicama, za plaćanje cestarina ili za naplatu vožnje podzemnom željeznicom. U stvari, samo se čeka smanjenje cijene njegove izrade da bi se potom mogla proširiti njihova uporaba. "Pametna" RFID-poštanska marka tako bi mogla sadržavati podatke o masi pošiljke, polazištu, odredištu, vrijednosti, primatelju, pošiljatelju, vremenu putovanja, vremenu čekanja, kao i brojne ostale podatke bitne za statistiku, analizu prometa i kvalitetu sustava poštanskog prometa.

Hrvoje Lončar, HP

Pismo - oruŽje pravih urotnika

Pismo je, kada govorimo o smislu poruke koju jedna osoba šalje drugoj, jedan od prvih oblika komunikacije. Princip je jednostavan - uzmete komad papira ili nečeg po čemu se može pisati te ga onda po nekome pošaljete osobi kojoj je poruka namijenjena. Danas se pisma stavljaju u kuverte, šalju poštom, plaćaju poštanskim markama, cijeli sustav prati slanje običnog komada papira s jednog mjesta na drugo. Razlog tomu je, naravno, poruka koja se nalazi zatvorena u kuverti. Popularnost pisma je razvojem drugih oblika pisane komunikacije, faksova i e-maila, posljednjih godina drastično pala, ali pismo i danas uživa solidnu popularnost, pogotovo u poslovnom svijetu i između raznih institucija. Pismo također ima još jednu prednost. Ono je jedno od najboljih oružja svakog dobrog i pametnog urotnika.

Moderno i opasno

Naš svijet u ovom trenutku ovisi o informacijama. Dok je do novca, hrane i oružja, ako znate što radite, relativno lako doći, pravim blagom postaje informacija kako iskoristiti te resurse. Zamislimo da ste jedan od onih ljudi koji u slobodno vrijeme vole rušiti razne diktatorske režime, demokratski izabrane vlade ili jednostavno voli čuvati svoju privatnost iz mnogo benignijih razloga. U određenom trenutku trebat ćete komunicirati s nekom osobom i sada se postavlja pitanje kako to najpametnije napraviti.

Ukoliko koristite sveprisutni e-mail odmah se možete oprostiti s vlastitom privatnošću. Internet i komunikaciju e-mailovima pregledava eskadron informatičara koji rade za razne vlade svijeta. Naravno, ne pregledavaju svaki mail, već posebno programirani kompjuteri "hvataju" ključne riječi koje određena vlada veže uz opasne radnje. Poruka tipa: "Uništimo američku ambasadu", poslana putem interneta, pogotovo ako je napisana na engleskom jeziku, dovoljna je da se nekoliko ekrana na takvim kompjuterima zasvijetle jarko crvenim. Ili barem to rade u filmovima. Čestitamo, upravo ste si navukli pola svjetske policije na vrat. Slična stvar se događa sa svim načinima komunikacije koji uključuju nekakav oblik informatizacije. Ako ste pravi urotnik, zaboravite na e-mailove, faksove, SMS-ove, bilo što ostavlja svoj informatički trag. Pišite pisma, sigurnije je.

Primitivno i sigurnije

Pisma svoju prednost duguju upravo svojoj nepopularnosti i zastarjelosti tehnologije. Još nije izumljen kompjuter koji se može u nekoliko sekundi probiti kroz stotine i stotine pisama pisanih lošim rukopisom i to napraviti tako da se ne vidi da je pismo otvarano. Da bi nekome poslali pismo ta osoba samo treba imati svoj poštanski sandučić, koji se može anonimno iznajmiti. Može se poslati bez da se uđe u trag osobi koja ga je slala, osim možda po žigu grada iz kojeg je pismo poslano. Ali, samoj osobi koja je pismo poslala u trag se ulazi nakon duge istrage. Malo upozorenje, ne koristite jezik kada zatvarate kuvertu jer ostavljate jedinstveni DNA trag koji će Vas, kad tad, doći glave.

Pisma se, uzevši općenito ne smiju otvarati. Većina europskih zemalja u svojim zakonima ima pravila koja određuju slučajeve kada se neko pismo može otvoriti. Ukoliko ste mislili kako isti slučaj vrijedi i za e-mailove, grdno ste se prevarili. E-mail se nalazi na serveru i može ga se, ukoliko baš želite ići legalnim putem, mnogo lakše "otvoriti". Tekst se pokazuje na ekranu i Vi na nikoji način na njega ne utječete. Na taj način nitko ne može i ne mora znati da ste pismo pogledali. Pravo kuvertirano pismo se mora fizički otvoriti, što spada u invazivno djelovanje, čime se automatski diže kosa na glavi većini čuvara zakona. Uostalom, zar je itko ikada čuo da su hakeri provalili u pošiljku pisama?

Nadamo se da imate krletku

Naravno, pismo ima svoje nedostatke. Kuvertu sa porukom treba fizički prenijeti s jednog mjesta na drugo, što ponekad zahtijeva dane. Iako se to doista rijetko događa, moguće je kako se pisma znaju zagubiti u pošti. Također, što je mnogo češće, ukoliko adresa nije čitka može se dogoditi da Vaša tajna poruka završi na potpuno krivoj adresi. Planirajte svoje malene državne udare imajući u vidu ove nedostatke. Pismo je najsigurniji oblik komunikacije ne samo za hipotetske urotnike, već i za obične građane. Omogućava komunikaciju sa starijim dijelom populacije koja niti ne zna upaliti kompjuter, ali cijeli život piše pisma. Ne morate instalirati nikakve programe da bi poslali ili pregledali sliku, a pismo također možete iskoristiti za slanje CD-ova s glazbom i slično. Svi urotnici koji žele ostati anonimni trebaju upamtiti da u svijetu informatizacije "ispod radara" lakše prođe sve ono što je "primitivno", a pismo u dobrom smislu ispunjava taj uvjet. Ukoliko Vam to nije dovoljno, preostaje Vam jedino da počnete dresirati golubove.

Petar Šego, javno.com Filatelija Bokić

Najstarija boŽiĆna Čestitka

Neposredno pred Božić šaljemo desetke čestitki na adrese dragi ljudih i poslovnih partnera. Najstarija tiskana božićna čestitka, koja je ušla u "masovnu" proizvodnju proizvedena je 1843. u Engleskoj. Čestitka tiskana u tisuću primjeraka izazvala je i malu buku oko činjenice da se na njoj vidi kako dijete pije vino iz čaše. Engleski slikar John Calcott Horsley (1808.-1882.) izradio je ovu čestitku za svog prijatelja Henry Colea. Cole je želio karticu koja bi bila spremna za slanje jer nije imao vremena za pisanje desetaka čestitki rodbini i znancima. Kartica potječe iz vremena kada tiskanje u boji još nije bilo razvijeno, pa je ručno bojana. Podijeljena je na tri dijela. U centralnom dijelu vidimo obitelj koja pije vino i slavi, a sa strane vidimo prizore milostinje - davanja hrane i odjeće siromašnima. Tekst na čestitci je "A Merry Christmas and a Happy New Year to You." ili na hrvatskom jeziku "Čestit Božić i sretna Nova godina". Cole, inače pisac božićnih knjiga, tiskao je previše čestitki za svoje potrebe, pa je suvišne prodao. Komercijalno tiskanje i prodavanje čestitki krenulo je tek od 1860-ih kada je nova tehnika tiskanja u boji snizila troškove. Od tada se slanje tiskanih čestitki proširilo Engleskom, a zatim i ostatkom svijeta.

Miljenko Hajdarović, povijest.net

doplatne marke NDH

Doplatna marka u korist Crvenog križa NDH, bez poštanske nominalne vrijednosti izdana u sastavu drugog dobrotvornog izdanja, pojavila se u prometu 4. listopada 1942. godine. Marka prikazuje medicinsku sestru uz ranjenika, prema likovnom rješenju Ota Antoninija. Združenim tehnikama dubokotiska i knjigotiska, marka je bila tiskana u pogonima zagrebačke "Tipografije". Nominalna joj je vrijednost bila jednu kunu, a ukupna naklada 530.040 komada. Od te je količine spaljeno 108.205 komada. Što se makulature tiče, svodi se na nezupčane marke i arke, a postoje i različiti tipovi tzv. ministarskih albuma.

Godinu dana kasnije, 3. listopada 1943. izdana je još jedna doplatna marka bez poštanske nominalne vrijednosti, ponovno u korist Crvenog križa. Marka prikazuje lik ranjenog vojnika prema likovnom rješenju slikara Ive Režeka. Ova je marka bila tiskana u zagrebačkoj "Tipografiji", u ukupnoj nakladi od 540.000 komada. Od te je količine spaljeno bilo 161.315 komada. Kod ovog izdanja makulatura je poznata, a postoje i ministarski albumi različitih sadržaja.

Posebno poglavlje doplatnih maraka NDH čine marke izdavane pod nazivom Ratni doprinos. Od 1. siječnja 1944. izlazile su sukcesivno do početka 1945., a marke prikazuju zgarište i glavu ranjenika, prema likovnom rješenju Brava Muhameda iz Sarajeva koji je pobijedio na javno raspisanom natječaju. Tiskanje je obavila Hrvatska državna tiskara u Zagrebu, tehnikom rasterskog dubokotiska u arcima od 100 maraka. Nominalne vrijednosti maraka bile su 1, 2, 5, 10 i 20 kuna, a cijeli niz (neponišten) danas stoji 12, a poništen 9 kuna. Makulatura ovog izdanja nije baš zanemariva, a postoje i ministarski albumi.

Dr. Rommerskirchen tvrdi da su sadržavali jedan nezupčani i jedan samo vodoravno zupčani arak svake marke, nezupčani i bez podtiska arak maraka od jedne kune te arke otisnute u različitim bojama. Zanimljivo je da na filatelističkom tržištu postoje i neizdane vrednote od 30 i 60 kuna, odnosno njihovi pokusni otisci u različitim bojama.

Jurica Vončina

deset najČeŠĆih kolekcionarskih strasti

Obična zabava skupljanja raznoraznih predmeta prvo uglavnom prelazi u naviku, a zatim u strast. Kolekcionari vrlo ozbiljno shvaćaju svoj hobi, ali kako i ne bi kad su mnogi kolekcionarski predmeti neprocjenjive vrijednosti.

Iako možda zvuči smiješno, jer smo u osnovnoj školi skupljali sličice, zapisivali na papir brojeve koji nam fale, pa mijenjali dupliće, kolekcionari "ozbiljnijih" predmeta izmjenjuju adrese, brojeve telefona, e-mailove pa uspoređuju iskustva, mijenjaju predmet za predmet ili ih otkupljuju jedan od drugog. Naš popis mogao je, naravno, biti puni duži pa smo s ovih deset primjera nastojali zadovoljiti sve vidove kolekcionarstva, od onih izrazito skupih, dostupnih samo vrlo bogatim i rijetkim ljudima, do najobičnijeg skupljanja sličica. Ispustili smo, na primjer, figurice, autograme, igračke iz Kinder jajeta, telefonske kartice, sportske rekvizite i slično jer za sve jednostavno nije bilo mjesta.

Filatelija

Filatelisti se, kao što vjerojatno znate, bave skupljanjem poštanskih maraka. Nekad je taj hobi bio puno rašireniji, svako drugo kućanstvo imalo je svoju malu zbirku (vrijednu ili ne, nije bitno), a i danas je brojčano najviše upravo filatelističkih društava.

Najvrednije su među markama, naravno, one izdane kao jubilarne, nekome u čast, i te su najrijeđe, ponos kolekcionara. Marke obavezno moraju biti spremljene u albume jer, kao što se neuramljena slika uništi, tako i nezaštićena poštanska marka postaje pohabana i gubi vrijednost. Ako ih skupljate, na internetu ćete bez problema pronaći srodne duše koje se ovim hobijem bave i razmijeniti iskustva.

Stripovi

Skupljanje stripova spada među "novije" kolekcionarske strasti, budući da zavidne i vrijedne zbirke datiraju iz pedesetih godina 20. stoljeća. Kolekcije stripova rijetko nastaju s namjerom i smišljeno, one su najčešće odraz nekog afiniteta iz djetinjstva.
Obično se skupljaju radovi jednog autora, jedne škole stripa ili jednog junaka. Kod nas su najpoznatije i najraširenije kolekcije "Alana Forda", "Družine od vješala", "Dylana Doga", "Taličnog Toma"... Neki rariretni brojevi, najčešće prvi, mogu doseći vrtoglavo visoke cijene jer su tiskani u vrlo malom izdanju i doista su vrijedni primjerci te mlade umjetnosti.

Ploče

Teško je nekome tko nikad nije pustio ploču u gramofonu, tko zna samo za pročišćeni kompjutorski zvuk, objasniti kakvu čar slušanja pruža ploča. Ploča, međutim, nije samo sredstvo na kojem je snimljena nekakva glazba, ona je bila izraz jedne generacije. Danas nije lako pronaći dobro očuvanu i neoštećenu ploču, posebnu onu iz tridesetih, pa se takve smatraju najvrednijima. Osim njih, na vrijednosti dobivaju i rariteti, posebno singlice izdane u vrlo malim nakladama. U skupinu kolekcionara ploča utrpat ćemo i modernu verziju, kolekcionare CD-a, a njima su bliski i skupljači knjiga. Iako će ljubitelji ploča i glazbe preslušati svaki album koji imaju, postoje oni ljudi koji knjige skupljaju samo zato da ih imaju, većinu nisu pročitali, ali zadovoljno se mogu pohvaliti određenom edicijom, opusom određenog autora i sličnoga.

Značke

Ako zavirite u stare ormare, prekopate dugo netaknute i prašnjave tavanske kutije, velika je vjerojatnost da ćete pronaći kutiju sa značkama. Značke ne moraju biti ni po čemu posebne niti vrijedne, ali isto kao i marke, gotovo svako kućanstvo ima svou kolekciju. Osim ako se nije odlučilo riješiti iste tijekom godina.

Naime, u prošlom sistemu bilo je uobičajeno u svakakvim i različitim prigodama dobivati značke. One su bile znak pažnje ili vrijedno priznanje kao što su danas medalje. Značke su dobivala djeca u osnovnoj školi, na radnim akcijama, baveći se sportskim aktivnostima, dobivali su ih zaposlenici kao sjećanja na određeni dan, kao nagradu itd. Kolekcionari su ipak malo proširili vidike pa posjeduju značke iz čitavog svijeta, ali većina obitelji posjeduje kakvu-takvu kolekciju s naših prostora.

Automobili

Dugo smo razmišljali spada li skupljanje limenih ljubimaca na naš popis, budući da njihove kolekcije nikad ne poprime razmjere kao kad skupljate marke ili značke, pa iako morate imati dubok džep (otprilike do poda) i iako je to doista hobi za privilegirane, ipak je to velika ljubav i strast. Kolekcionari automobila ne skupljaju nužno oldtimere, umjesto njih "na tapeti" mogu biti sportski automobili ili automobili određenog proizvođača. Oldtimeri su ipak najzanimljiviji. Svaki kolekcionar ili vlasnik brine se o njemu kao o djetetu i "uredi" ga na svoj, originalni način. Tako da će se rijetko dogoditi da vidite slične automobile, čak i ako su proizvedeni iste godine od istog proizvođača. Skupljanje automobila svakako je aktivni hobi u koji unosite svoju inventivnost i originalnost.


Numizmatika

Da nas ne biste optužili da smo profulali podnaslov, pojasnit ćemo što podrazumijevamo pod pojmom numizmatičara. Svakome je jasno da se tu radi o skupljanju novca, uglavnom kovanog, ali u moderno doba i papirnati novac dolazi u obzir. Ne možemo govoriti u postocima, ali postoje oni koji novčiće skupljaju zbog njihova izgleda i vrijednosti, a da se pritom ne zanimaju za povijesnu pozadinu niti za to što novčić predstavlja.

Budući da se numizmatika bavi proučavanjem kovanog novca kao kulturnopovijesnog spomenika, pravom numizmatičaru stara će kovanica reći puno o vremenu iz kojeg potječe, a sam će se interesirati i za vladara koji je izdao novac te kakvu je vrijednost imao.

Razglednice

Nemojte se ustručavati za lijepog sunčanog dana prošetati ulicama na kojima ćete sigurno naići barem na jednog "dilera" starim predmetima. Ti predmeti uglavnom su bezvrijedni, ne spadaju u kategoriju skupih antikviteta, ali vrlo često skrivaju naizgled nevidljivu vrijednost. Gotovo svaki prodavač imat će barem jednu razglednicu s početka stoljeća.


Skupljači starih razglednica možda ne mogu profitirati kao filatelisti, ali njihov hobi ima posebnu čar. Gotovo da ne postoji razglednica s početka 20. ili iz 19. stoljeća koja nije ispisana, na kojoj krasopisom netko nekome nije poželio nešto lijepo, poslao poljupce i pozdrave. Nekako je privlačno znati da svaka od tih polupoderanih, masnih i flekavih razglednica krije svoju priču.

Antikviteti

Budući da smo popis najčešćih kolekcionarskih strasti mogli proširiti barem na dvadeset, odlučili smo pojmom "antikviteti" objediniti sve vrijedne antikne predmete koje ljudi skupljaju. Sve i da želimo biti dosljedni, lako je moguće da ćemo ispustiti koji, a usput moramo spomenuti da je skupljanje antikviteta prilično skup sport i nije za svakoga.

Tu prvenstveno treba spomenuti namještaj koji se u posebnim uvjetima restaurira da bi mogao služiti svrsi, a ne skupljati prašinu u nekom mračnom podrumu. Osim toga, među komadima drvenarije uvijek se nađe i pravo umjetničko djelo. Ljubitelji antiknih predmeta sigurno neće ostati imuni na lijep komad oružja, nakita ili ukrasnog predmeta. Posebno ćemo ipak spomenuti kolekcionare starih lutaka, uglavnom porculanskih za koje se odjeća ručno šivala, a takve stvari vrlo često, osim novčanu, puno češće imaju emotivnu vrijednost.

Trading cards

Ako niste odmah shvatili, ne radi se o klasičnim kartama za kartaške igre, već o onim posebno izrađenima i dizajniranima za neku igru ili skupljanje. Svaki sustav igara tom vrstom karata ima neka osnovna zajednička pravila i vrijednosti. Postoji tri stupnja vrijednosti - (doslovno prevedeno) obične, neobične i rijetke. Neke od rijetkih često se uopće ne mogu kupiti, već se samo mogu dobiti na promocijama i javnim događanjima. Zato takvi primjerci postižu visoke cijene. Prva poznata igra s tom vrstom karata - trading cards, bila je "Magic: The Gathering" koju je dizajnirao Richard Garfield, a izdao Wizard of the Coast. Danas postoje kolekcije karata inspirirane svime i svačime, od stripova i animiranih filmova, do "Ratova zvijezda" i "Gospodara prstenova".

Salvete

Skupljaju li djevojčice danas salvete? Sad kad smo to napisali, moramo priznati da zvuči prilično neatraktivno - s obzirom na to što danas svijet nudi, tko je još bedast da skuplja salvete. Ipak, hobi skupljanja salveta još uvijek traje i zanimljiviji je nego prije. Najbolja opcija je, naravno, ako salvete sakupljate sami i s raznih dijelova svijeta. Usput stvarate uspomene i svaka salveta znači nešto posebno. Vrijednost zbirke ne umanjuje ni činjenica da Vam ih netko drugi donosi, dok god je velika, šarena i raznolika.

T-portal

Sakupljanje - najvaŽnija sporedna stvar

Zašto bi netko davao gomilu novca na sasvim nepotrebne stvari poput novca za koji se više ništa ne može kupiti ili poštanskih maraka koje se više ne mogu zalijepiti na pismo? Oni koji se pitaju takve stvari sigurno nikad u životu ništa nisu sakupljali, dok je sakupljačima odgovor sasvim jasan - njima su njihove kolekcije najvažnije sporedne stvari na svijetu!

Tko kaže da su lutkice rezervirane za djevojčice - puno bi odraslih muškaraca dalo sve za ovakvu zbirku

Krenuli smo s novčićima i markama, jer su numizmatika i filatelija valjda najpoznatiji i najčešći sakupljački hobiji, no to je samo vrh brijega. Kako je sakupljanje stvar izbora pojedinog sakupljača i njegovih osobnih interesa, objekt sakupljanja može biti bilo što. Novčići, marke, fosili, leptiri, insekti, autogrami, knjige, bočice, salvete, slike, stripovi, lutke, figurice, igre, značke, privjesci, vojne oznake, razglednice, stijene, naljepnice, karte, sličice... Treba još? Shvatili ste poruku. Neki od objekata sakupljanja su nestali tijekom vremena (poput papirnatih prstenova na cigarama), no umjesto njih su se pojavili neki moderni (telefonske kartice, magneti za frižidere) i područje sakupljanja je sve šire i šire, a njime se bavi i sve više ljudi.

Puno je ljudi svojedobno sakupljalo figurice iz Kinder jaja, a malo ih zna da se baš u Zagrebu nalazi jedna od najvećih europskih zbirki

Razumljivo, i tu postoje neka ograničenja, pa su rijetki ljudi koji imaju poveće kolekcije sportskih automobila, ali sakupljanje je hobi u koje se može upustiti svako i baviti se njime na način koji ga veseli. Sakupljačkih podvrsta ima skoro onoliko koliko i samih sakupljača, pa nekog zanimaju rimski novčići, nekog naljepnice hrvatskih vina, a nekog žetoni za rulet iz prošlog stoljeća. Oni koji nisu tako usko specijalizirani gomilaju sve što ih interesira o pojedinoj temi, pa tako ljudi koje zanima "Star Wars" serijal imaju filmove, figurice, sličice, odjeću, glazbu i sve što je u bilo kakvoj vezi s Darthom Vaderom i kompanijom. Ono što je zajedničko svim sakupljačima je podjela na usputne sakupljače i na one ozbiljne. Usputni sakupljači sakupljaju sve što im padne pod ruku i sviđa im se. Pritom ne troše novac na povećavanje i očuvanje svoje kolekcije, koju s vremena na vrijeme izvuku iz kutije i pregledaju.

Neke zbirke stanu u kutiju ispod kreveta, a za neke je i kuća premala

Ozbiljni sakupljači su nešto sasvim drugo i među njima nisu rijetki oni kojima kolekcija nije najvažnija sporedna stvar na svijetu, već najvažnija i jedina. Ozbiljni sakupljači kupuju knjige o svom hobiju (a knjiga i časopisa iz "sakupljačkih" područja ima toliko da ne biste vjerovali), surfaju internetom u potrazi za komadom koji još nemaju, sastaju se na tjednoj bazi s ljudima istih interesa i troše prilične količine novaca na poboljšanje svoje kolekcije. Kada financije nisu u pitanju, kolekcije mogu narasti do zapanjujuće veličine, no i bez nepresušnih financija mogu nastati izuzetne kolekcije, ali samo u slučaju ozbiljnih kolekcionara koji se razumiju u ono što sakupljaju. Takvi će ponekad nabaviti vrijedan predmet za manju cijenu ili će prodajom vlastitih viškova financirati daljnje proširenje zbirke. Kako to izgleda u stvarnom životu? Kod nas postoji nekoliko kolekcionarskih udruga koje imaju svoje prostore, no riječ je o onim najraširenijim poput numizmatičara ili filatelista, dok se ostatak pronađe preko interneta, a o interesima razgovaraju po kafićima ili stanovima. Sakupljači svih vrsta znaju se naći i na povremenim sajmovima, kao što su oni koji se održavaju na zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu, ali najbolje stvari nalaze se na najmanje očekivanom mjestu. Pritom mislimo na poznati zagrebački sajam Jakuševac, na kojem se prodaje apsolutno sve. Valjda nema samo nuklearnog oružja, ali ne bismo se začudili kada bi i to netko ponudio za dobru cijenu. Jakuševac je centralna točka sakupljača svih vrsta s ovog područja, a česti su prodavači i iz susjednih zemalja koji znaju nuditi zanimljive stvari, a primaju čak i narudžbe (cijele su biblioteke nabavljene na takav način).

Za one koji ne znaju odakle započeti - početnički set za sakupljanje

Od kolekcija i kolekcionara se može i pristojno živjeti. Rijetko kome se posreći da, poput Dela i Rodneyja Trottera, pronađe milijunski vrijedan antikvitet - tu se većinom radi o poslovima "kupi jeftinije, prodaj skuplje". Tako da nikog ne čude ljudi koji se u tri-četiri ujutro s baterijskim svjetiljkama u rukama povlače po Jakuševcu i kopaju po gomilama stvari. U zoru kopaju po smeću, a nekoliko sati kasnije postaju ugledni prodavači antikviteta koji svoju robu nude bogatim i uglednim sugrađanima/sakupljačima na Britancu.

Sakupljati zbilja može tko god hoće i što god hoće - možda su iznimka jedino ti nesretni sportski automobili. Ovdje nema lijeka osim nezapamćenog dobitka na lotu ili možda umanjenih modela koje možete nabaviti u trgovinama dječjih igračaka.

Predrag Šiftar, T-portal

web hosting powered by www.zubak.com